SanjajSanjalice

Dobrodošli na moj blog. Pjesme koje ovdje procitate ( sem u boxu)iskljucivo su moje pa Vas molim da postujete moje autorsko pravo i ne prenosite pjesme na svoje blogove. Ako to ipak ucinite potpisite ciji je tekst ili pjesma. Hvala

10.08.2016.

lepi....

Pisao mi je. Zvao na kavu. Svidjao mi se ali nisam htjela, nisam mogla, nisam bila spremna. Sta god. I taman kad me slomio prestao je da pise. Odustao. Nije znao da je vec mogao da me ima. Cvjetala sam. Eto bolje sto nije nastavio da se javlja. Zaboravim ga. Kad opet on, poruka. Sretnem ga slucajno. Pogubim se. On kaze da sam lijepa. Ja izvalim brzopleto Zar i bez sminke. On kaze ljepota je u oku posmatraca. I opet mu ne pisem. Ne ja, ne prva. A gledam ima li njegove poruke. I mislim mislim i smijesim se u sebi.

31.07.2016.

......

Neko mi je sinoć dao pogled. Onaj pogled. Jedno klimanje glavom. Čitava priča mene i njega. Vidio me u najboljem izdanju. To je moja moc poslije svih godina. Pogled sa čežnjom, iznenađenjem. Tajna priča. Nama samo znana. Osjetila sam i tugu i radost i ushićenje i ljutnju. Sve u meni. Nista za javnost. To su te priče ispričane u srcu. One koje nas obilježe. One koje nas poremete. Jedan pogled. Ne nadam se više. Tek po nekom pogledu u životu. Takvom kao sinoć.

27.07.2016.

Opet... Ispočetka....

Nisam dugo bila. Predugo. Kao da nisam imala sta reći a imala sam. Samo sam izgleda otupela. A to nisam ja. Takva nisam srećna.

15.08.2011.

tvoj smijeh


Smijehom se sakrije sve
u srcu  tuge
 sve boli druge
pred smijehom nestaju...

A kad se osmijehnem
pomislim da niko nema osmijeh tvoj
i andjela i djavola....

Nikome oci ne igraju
kao tebi kad se smijes
zaraza si moja smijehom bio...

Nisi ti covjek tako los
ne mozes biti sigurno
ko se tako dobro smije
sigurno los nije...

Zato se cesto  mislima vratim
onom sto me cinilo srecnom
smijehu do suza
smijehu od srca
i kad sve bacim u zapecak proslosti
smijeh se vrati
da me na tebe podsjeti...

Moj se osmijeh sa tvojim djjeli
za zivot cijeli...
..

21.06.2011.

zaboravljam....

Zaboravljam imena
prezimena
rođendane
važne datume i dane....
zaboravljam stvari
događaje
šta trebam uraditi
kome šta reći....
Zaboravljam osmjeh
i tuge u srcu što nosim
igre da igram
pjesme da pisem
da sretno živim
zaboravljam........
Zaboravim nekad da sam žena
i da trebam biti voljena
i da volim
Sve zaboravljam....
samo tebe...tebe ne mogu da zaboravim.....

01.03.2011.

IMAS ME....

Imaš me
ne onako kako bi htio
ali imaš me
niko me nema više
niko mi nije mio...
Srce mi je puno
jesenje kiše
premalo sreće
u meni diše
al ti trebaš znati
niko me nema više
ničije ime
u srcu mom ne piše
ne više
nego tvoje.....
Imaš me
ni više ni manje nego
imao si me
ne ponosim se time
ali nosim se sa svime
što me stišće....
Voli me al nemoj previše
nek ima malo duše
sve više
meni je previše......
Imaš me
ne onako kako bi htio
ali imaš me
niko me nema više
niko mi nije mio...
.........MOM LOVCU.......

10.11.2010.

........

Svaki put kad se sjetim
da nema onog ljeta
umrem u srcu
umrla sam do sada
milion puta....
zapara gnegla u grlu
na pomisao
da me se ne sjecas...
cuvaj se
neka samo negdje postojis
neka i nisi moj
samo nek te ima
mom srcu je lakse...

12.09.2010.

evo danas

Evo danas

napisaću pjesmu

Prosuću stihove

kao nebo kiše...

Posle tebe

dugo nisam maštala

Dosta je

neću ovako više...

Evo sada

pričaću priče

Ko nekad

riječi na papir lete...

Posle tebe

dugo se nisam

Osjećala

kao sretno dijete...

Evo danas

počinjem iznova

Složila sam

slagalicu srca...

Ni zvijezde

više nisu daleke

Sad sam slobodna

kao ptica....

28.04.2010.

NE ZANIMA ME

Ne zanima me

ni gdje si bio ni gdje ćeš  biti

u kom si gradu danas

u koji ideš sutra

ne zanima me...

Koga si sreo ni koga ćeš sresti

dali je plava ili crna

ta koju si poljubio

neću da znam sa kim se smiješ

ni dali se smiješ više ili manje nego samnom

ne zanima me...

Kome se raduješ

kome pišeš poruke

sa kim se družiš

o kome misliš

kraj koga spavaš....

Ni kako živiš

ni dal me se sjetiš

ne zanima me

moje te srce sve manje voli

i neću da me ikad više zbog tebe zaboli...

26.03.2010.

.....................

Kad letiš nebom sanjaru
skini mi jednu zvijezdu
al neću padalicu.....
cijeli zivot padam
hoću onu najsjaniju
najveću
najmoćniju....koja kad sve padnu
na nebu ostane...... :))

10.03.2010.

Ja se stobom više ne budim

Noge bose pa kroz rose

........jutarnje

Kad se voli više boli

.......ćutanje

Voliš drugu ja u krugu

......vrtim se

Idu sati neću stati

......bez tebe

Nije sreća djetalina zelena

Ako nisam tvoja voljena...

 

Sunce grije srce bije

.......ledeno

Meni fino godi vino

......medeno

Zora čeka iz daleka

......ljubavi

Plavu rijeku da presijeku

......mostovi

Nije sreća djetalina zelena

Kad nas dijeli hladna voda Dunava....

 

Ja se stobom više ne budim

Tvoje usne više ne ljubim

Tvoje oči više ne gledam

Ali ti se nekad ponadam....

11.02.2010.

Nema smisla

Nisi ti čovjek kog sam čekala

za cijeli život tražila da se smirim

ne vjerujem tvojim pričama

bajke sam prerasla davno...

Neću da pamtim poraze

ni da brojim tvoje dokaze

baš me briga koliko si me volio

ja tebe ne volim više......

Nema smisla da mi pišeš

da me ikad pozoveš

baš me briga što tvoje srce pati

 znam da moje te više ne pamti....

 

30.01.2010.

Evo zašto neću sada......

 

Necu sada sa tobom

da budem jedan sat

hoću cijeli dan ili bar pola dana

da gorimo u vatri mog poludelog sna.

Vineš me u visine pa spustiš do dna

...i opet...ponovimo to....

posle me ostaviš samo malo

na tvom tijelu da mirujem

srce da smirim...

Onda ustaću pa idem

ti gledaćeš me

kao da tek dolazim

a ja se  oblačim i odlazim....

 nećeš ići za mnom

ne treba mi tuš hladne vode....

ovo biće ono što želim

sve drugo nosi tugu

a tuga je van mode...

30.01.2010.

Da si....ali nisi......

Uvjek ćeš me se sjetiti

stazama kojim lutaš

uvjek ćeš me upoređivati...

sa tamo nekom...

Kad prođu sve ljubavi novije

život kad ti leđa povije

uvjek ćeš me razlikovati...

Doću ti kao kazna

kad jednog jutra se probudiš i vidiš

da je postelja prazna

zaboljeće saznanje

da si me sve vrijeme sanjao

i samo u snovima voleo......

tonućeš u svoj lik u ogledalu

ali ja to neću ni vidjeti ni znati

.....da si vrijedio......

.....mogla sam ostati....

23.01.2010.

Poželih

Poželih te noćas
uz tihe kapi kiše,
da srce moje i tvoje
jedno uz drugo diše....


Da me uzmeš dok drhtim
od uzbuđenja kao od straha
ti me i u mašti sanjaru
ostavljaš bez daha....


Samo par sati sa tobom
da osjetim tvoju ljepotu
da imam te kratko
a zauvjek pamtim u životu....

16.01.2010.

Na kraju...

Dugo si mi bio smisao postojanja

izdigla sam čin našeg pripadanja.

Osjetila nisam da sam ti daleka

da na putu ljubavi ima prepreka.

 

Nestali su snovi, izgubile se rime

svakog dana više mirim se sa svime.

Nemam više želja vezanih za tebe

sad je vrijeme da se pobrinem za sebe.

11.01.2010.

moja tajna

Svakog dana ja te gledam
pogledom te drugoj nedam,
vrata srca ne otvaram
bojim da se razočaram.
U srcu te nosim tajno,
izabrah i mjesto trajno,
gdje se prava ljubav cuva
da je život ne oduva.
Dali znaš, dali slutiš
da mi pamet moju mutiš,
kada sretnem pogled tvoj
nestane sav spokoj moj.
Za sve ti si moja tajna
i na nebu zvijezda sjajna,
što me u san svaki prati
s novim danom tebi vrati.

07.01.2010.

Nije važno

Nije važno koliko ćeš žena

posle mene u život svoj pustiti,

koliko ćeš tijela milovati i usana poljubiti.

najvažnije je da si mene voleo jako

pa i ako više  ne izgleda tako

trag u tebi ima zauvjek.

Nije važno što se vrtiš u krugu

i misliš dotičeš dugu

kad samo si mene prosio

među zvijezde nosio

drugu tvoje srce prihvatiti neće.

Nije važno čije ćeš stope odsad pratiti

čiju ruku ćeš u svojoj grijati

važno je šta god hteo

mene je ostao deo

koji iz srca isčupati nećeš nikad.

 

07.01.2010.

Još noćas

Pusti noćas

samo noćas

da suzu s lica ti obrišem

znam ne čini se tako

ali za tebe dišem.

Tu u meni

naćeš zimske mrazove

nisam ti rekla

a ti nisi osjetio dozive.

Zato noćas

još noćas

upleti ruke u kose moje

nisam više ista

maleno jedino tvoje.

07.01.2010.

sanjaru....

 

TAKO SAM MALA

ALI IMAM VELIKA KRILA…

OTPLESAĆU TI JEDNOM

NAJLJEPŠI LEPTIROV LET…

POŽELEĆEŠ DA ZAUVJEK OSTANEM….

JER SA MNOM MOZEŠ

ZAGRLITI SVIJET....

05.01.2010.

Medo...

Nemoj nikad misliti

da mi nije bilo stalo

drhtalo je moje srce

svaki put kad bi te srelo.

Sanjale su moje noći

naša jutra

moje i tvoje

 ...dogovoreno sutra.

Nemoj ni misliti

da sita sam milovanja tvog

daljina među nama

razlog je odlaska mog.

Sve mi je ovo

teško na srce palo

Medo, oprosti mi...

ja sam za više, a ovo mi je malo.

13.12.2009.

Ove djecije pjesmice napisala sam davno, ima ih negdje jos, samo ih trebam naci:) Jedan Bojan koji pise prelijepe festivalske pjesme nagnuo me je da ih stavim na blog.

PLAVE OČI

Ima jedan dječak

plave oči ima

izgubim se sasvim

kad se sretnem s njima.

Izgubim se tako

u očima plavim

kao da sam u sred mora

plivat ne znam pa se davim.

Zato pogled skrivam

izbjegavam vješto

da on ne primjeti

da se zbiva nešto.

.........................................

MOJA MAŠTA

Da sam nebo da zagrlim

svaku zvijezdu sjajnu

da sam slikar da prenesem

osjećaj na platnu.

Da sam lasta da preletim

pola belog svijeta

da sam pčela da osetim

miris svakog cvijeta.

Možda moja mašta bude

stvarna makar jedan dan

jer toliko žarko želim

da ne bude samo san.

.............................................

PROLJEĆE

Stiglo je proljeće

na svaka vrata, u svaki dom

volim proljeće

i svako nosim u srcu svom.

Znam da ga sva djeca vole

i ona daleko i ona u mom kraju,

a najviše ga voli jedna Maja

jer je rođena u maju.

Da se ja pitam svako proljeće

imalo bi svoje ime

tada budi se priroda

uspavana posle zime.

Hoćes da ti uberem visibabu

možda zvončić ili ljubičice

ili ćeš se uvjeriti i sam

da od svih godišnjih doba

proljeće ima najljepše lice.

Stiglo je proljeće

na svaka vrata, u svaki dom

volim proljeće

i svako nosim u srcu svom.

10.11.2009.

Nedostaje mi

Nedostaje mi

 ona partija karata

koju nismo odigrali,

mogli smo bar kulu sagraditi

 nedostaje mi

što nismo imali vremena

 pročitati sve naše mejlove

 i stalno sam htjela pitati te

šta si uradio sa onih stotinjak listova,

ali zaboravila sam.

Nedostaje mi

 onaj zagrljaj

kad se sretnemo,

onaj trenutak kad nam se pogled sreće,

 nedostaje mi naš smijeh

nevidljiv si dušo oku mom

a tako si lijep

 jer samo ti ja mogu zaviriti u srce.

10.11.2009.

Bude mi hladno

 

Bude mi hladno u srcu

kad vrata otvorim

 a zima čeka na njima

da se zavuce u moje tople jorgane

da me gurne svom snagom od tebe

Vreba mi korak

 i svaku stopu prekriva

snijegom bi da briše tragove

 koji vode do tebe.

Bude mi hladno od čežnje a nisi tu

 kad oci otvorim dodir tvoj pozelim

 treba mi svaki pedalj tebe

 sunca mog da

 mi srce ugrije.

30.10.2009.

Dušo moja malena

Dušo moja malena

nosim pečat usana

po tijelu se rasuli

tvoji poljubci slađani...

Jedne hladne jeseni

jednog dana kradenog

nek sam krala, opet bi

u postelji da smo mi...

Jedne hladne jeseni

i spajanja vatrenog

gorila sam, opet bi

u postelji da smo mi...

Teška srca odlazim

tvoj me pogled prati

osjećam ga na sebi

na potiljku peče me

ali moram od tebe....

Dušo moja malena

usta nijema ostala

...čuvaj naša sjećanja

ko svemir su velika...

18.08.2009.

Pitanja

Dali ću ikada moći

nebo rasuto zvijezdama

privući sebi za tren

da osjetim zvijezdu  jednu

samo jednu ali vrijednu

i sav spokoj njen?!

Dali ce ikad sve suze svijeta

u svakom čovjeku što zemljom šeta

sliti se u jednu rijeku

da zajedno poteku?!

I dali će noć što pada

u svaku ulicu ovog grada

nekom promeniti život ceo

ili bar njegov deo

ako se uopšte posle svega

mjenjati bude hteo?!

 

18.08.2009.

San

Sve što je prošlo

iza sebe ostavi

lijepo pamti

ružno zaboravi.

U kutku srca mene ostavi

neka se nit nekad nastavi.

Pusti da budem samo tvoj san

sanjan u bezbroj boja

prave stvari uvijek zakasne

al mašta je moja i tvoja.

Bicu ti nemir i čežnja

i iskren drug kad zatreba

neka sve ostane po starom

da mjenjaš išta ...ne treba.

19.06.2009.

Nisam rekla

Nisam ti rekla

da mi je srce u pete sišlo

kad su mi rekli

sve što si lagao.

Nisam ti rekla

da mi se nebo na glavu sručilo

kad su mi rekli

šta si radio.

Ne...nisam ti rekla

i sad da pitaš ja bi porekla

da svaka me riječ u grudima zapekla

nebi ti rekla...nikada...

01.06.2009.

Ova ljubav ima sjaj

Šta smo mi

jedno u drugom pronašli

misli nam se dotakle

prsti ispleli

neka Bog nam pomogne

ova ljubav ima sjaj

al joj treba podsticaj

da bi živjela...

Šta smo mi

jedno drugom pričali

šta li je presudilo

da si me poljubio

neka nas zvijezde s neba čuvaju

ova ljubav ima sjaj

al joj treba podsticaj

da bi živjela....

Ti i ja i daljine između nas

nisu nas spriječile znam

ni moga razuma glas

da dođem da ti se dam.

Ti i ja i magla sto se podigla

u postelji naših mirisa

prazna soba ostala

posle vrelih uzdaha.

15.05.2009.

Sta znaci volim te?

Sta znaci volim te kad ga ti izgovoris

na tankom koncu

svako ti slovo

u jesen kise hladne ga smoce

zimi se smrzne

s proljecem vjetrovi

hladni ga sibaju

a ljeti izblijedi od sunca.

Sta znaci volim te kad ga ti kazes

sedam slova, par slogova

i jedna laz...

Zato se mani mene molim te

idi drugoj reci joj

volim te....

29.04.2009.

Moje maleno

Nisi više djevojčica

ne gledaš me sretna lica

samo sam ti dokolica

ne do raja stepenica

shvatio sam to

moje maleno.

Odavno ti nije važno

 ne voliš me tako snažno

sa drugim me hladno mjenjaš

 bez ljubavi prazno gledaš

shvatio sam to

moje maleno.

Ja budala pa se nadam

i trudim se još i više

da otjeram hladne kiše

s tvojih obraza

da te tuga ne sustigne

sigurna si tu kraj mene

od svih poraza

moja malena.

09.04.2009.

Mom najdražem, najmilijem

Sanjam sretna polja svog djetinjstva

Nebo vedro, sunce sjajno,

I nevine plave oči i

čuperak na vrh glave

Sanjam neko vrijeme davno.

Sanjam ruke meke nježne

I djetinje smiješne fore,

Sanjam put do naše škole

I koprive pored puta

Ja ih berem, ti ih bereš

I jurimo jedno drugo.

Sanjam naše duge šetnje

Naše šale pune smijeha,

Da ni sama ne znam posle

šta je smiješno tako bilo.

Nije jedna na hiljade

Slika je u mojoj glavi,

Mirno spavaj sunce moje

Moj dječače dobri plavi.

09.04.2009.

Bilo nekada

 

Jedna suza izdajica

Skliznula sa moga lica

Opraše je kišne kapi

Da se nikada ne vrati.

Ostala je samo tama

Saznanje da mogu sama

Istrgnut iz srca boli

Da prestane da te voli.

Vise nisi dio mene

Uvele su čežnje snene

Neću reći glasno svima

Al te samo malo ima.

Tu u srcu mome spava

Ljubav koja nije prava

Probudut se nikad neće

Nije dio moje sreće.

09.04.2009.

Tebi vjerujem

Ako ikad padnem ti me uhvati

Slomljenoga krila ptica ne leti

pa me nježno uzmi u svoj zagrljaj

i u njemu nježno... nježno uljuljkaj...

 

Ako nekad dotaknem dno života svog

primi me za ruku izvedi iz tog

začaranog kruga pa da uspijem

....da se novom danu opet radujem...

 

Dovoljno je samo kad znam da si blizu

da ponekad vidim tvoj osmjeh na licu..

mogu biti da te.... i ne dodirnem,

al u snove naše uvijek vjerujem...

23.03.2009.

Nemaš ti stida ni obraza

Nemaš ti stida ni obraza

da dobar si tvoja je fraza

smo si obični čičica

   ubjedio  sebe da si prilika.

Nosiš ti tegove veće

od mene hiljadu puta

ostarjela duša u tebi

 ne osjeća da pogrešno luta.

Ne treba tebi ljubav

cjeniti je ti je i ne znaš

već si ubjedio sebe

da ti uvek više daš.

A kad život ti prođe

sa hiljadu žena kroz snove

znaćeš da su najljepše

bile ti oči moje.

11.03.2009.

Nemoj mi prići

Ako si ikad volio nekog

 kroz lik te žene

pogledaj mene

 da vidiš odakle vjetar duva

 razumeš ljubav što srce je čuva.

 

Nek te ne boli iskrenost moja

nisam i neću biti tvoja

ti me sad voliš ja volim njega

bićeš mi zahvalan posle svega

jer tebi treba ljubav

a meni da ozdravim.

 

Nemoj mi prići

nemoj ni gledati

danas te sigurno

neću vidjeti

još vidim njega

i gdje ga nema.

Nemoj mi prići

nemoj ni gledati

 ljubav mi ne treba

od nje se liječim

i bolje da spriječim

da kažeš...volim te.

05.03.2009.

Dan po dan

 

Leden je način

na koji voliš ti

tijelo se mrzne

od tvoje ljubavi

surova stvarnost

grabi sve za sebe

ispadne glupo

al bolje je bez tebe.

Riječi su ostale

u mojim pjesmama

u njima još se

ludo volimo

u njima još nas

ima tu i tamo

u njima se još

ponekad sretnemo.

Na prste ruke

da izbrojim poraze

ko u sudnici

priložim dokaze

mnogo ih ima

al malo je tih

tvoja izdaja

zaboli više od svih.

Još jedan dan

prolazi u nizu

sve si mi dalje

sve manje si blizu

još jedan dan

što liječi bol

lijeno se vuče

a manje si moj.

02.03.2009.

Zalutali smo

·                                Koliko te voljeh

·                             za cijeli život sam te zadužila

·                             da me nikad ne zaboraviš

·                             i te kako sam zaslužila.

·                             Odavno ti nisam

·                             crne kose na grudi rasula

·                             odavno ti nisam

·                             poljubce po tijelu prosula.

·                             Bolje je u životu

·                             i priznati grešku

·                             nego tražiti ljubav

·                             srcu pretešku.

·                             Ulicom jasena stazama beskraja

·                             u sudaru mojih i tvojih svijetova

·                             na cesti sjećanja ostadosmo ti i ja

·                             ima godina...

·                             ima godina...

01.03.2009.

O.K.

 

Što je bilo bilo je

važno je da prošlo je

ionako palo je

da volim za oboje.


Ne mogu te gumicom

izbrisati iz srca

važno da me ne boliš

sad si samo stranica.

 

Jedno hvala veliko

što nauči me pameti

lekcija je uspjela

vredelo je čekati.

26.02.2009.

Kad gubiš korak...

Nosim ti poklon

sebe na dlanu

previše mislim

u jednom danu

hoćeš me nećeš

il možda hoćeš

dok se ti javiš

već me i prođeš.

I dok me gledaš

ko običnu stvar

ja glupo mislim

što nisi plav

manje bi bio

u licu siv

crne ti oči

ma sav si crn.

Nećeš mi prići

noćas kao ženi

želja za slatkim

raste u meni

odvedi me na kafu 

i kolače bar

da utolim glad

kad nismo par.

Zašto ćutiš

hrabro iskorači

reci bilo šta

bar dobri su kolači.

Reći bilo šta

uvjek je bolje

nego ne reći ništa

manja gorčina ostaje.

P.S. Za sve dane u kojima sam prosila tvoju ljubav.

23.02.2009.

Za ljubav

 

Kroz tišinu čujem ime svoje

 tvoje usne nijemo su ga rekle

čuvalo me vrijeme samo za te

dok su mnoge vode zemljom tekle.

 

Zaborav je samo privid lijeni

odgovor ćeš u dnu srca naći

nisu topli zagrljaji njeni

niti znaju ko moji opeći.

 

I sve što ti život da na dlanu

nježnost moju u njedrima tvojim

kajaćeš se ako odustaneš

ja se ko ti ljubavi ne bojim.

        * * *

Duže će vječnost trajati

ako smo zajedno ja i ti 

ljubav će s nama stariti

ako mene umeš voleti.

21.02.2009.

..bez naslova...

Kažeš da sam čudna

kažem da nisam ...i ko ti lažem

a znam da jesam

tiša, ranjivija

od onog dana skroz drugačija.

Jedan pogled preko ramena

buđenje od pogleda

od toga trena tvoja i njena

gluma se rasula.

I gladaš svijet

bojama duge nanizan

sretnim danima ispisan

al mene nema u njemu

u mom si srcu otpisan

olovkom precrtan...

13.02.2009.

Nekom...ko me volio...

Lijepo te sresti

ruku stisnuti

vidjeti opet svoj lik

u očima tvojim,

na trenutak bude mi

u duši prežao

što te nikad nisam

učinila svojim.

Osmjeh tvoj za mene

predugo je čuvan

još ta ljubav tinja

u srcu ti spava

dođe mi pretužno

što nikad mi nisi

bio ljubav prava.

I dok greške pravim... i pogrešne volim

dođeš mi ko kazna... pa se Boga bojim

što te kiša suza... zbog mene okupa

znam kad ljubav boli... tuga je preskupa.

10.02.2009.

Poželi...da se budiš kraj mene...

Znaš hoću da ti i ja

ne budemo jedno drugom svako

nešto  tek onako i usputno

što se kao našlo slučajno.

Hoću da uvjek blizu mene

 postoji mali djelić tebe

zbog čega će mi dan biti sretan

i kad pada kiša recimo.

Ne znam možda je navika

da tvoje oči imaju najdražu boju

ili ja možda samo tvoju dušu

najviše prisvajam za svoju.

10.02.2009.

Moraš znati

Žena ko ja

ne priča mnogo

ne želi suze

ni vrijeme za tugu

iskini stranicu iz našeg sna

naći ću drugog

 ti nađi drugu.

Kamen  u grudima

i voz što odlazi

u meni u tebi

zaspala istina

a samo predrasuda

pogrešno mišljnje

sklanja te od mene

baca u sjećanje.

Moraš znati pa onda idi

 da si jedini koga sam voljela

samo ću reći neću te nikad

za rukav vući da bi te dobila.

Moraš znati pa nek je kraj

da si me jedini stvarno imao

sad ću ti reći što prije nisam

nisi pogriješio što si me volio.

04.02.2009.

Kao...( nije kao kakao..)

Kao da sam na zemlji kamičak

pa me šutneš nonšalantno

da se nebi od mene

slučajno spotako.

Kao da sam s neba kiša

pod strehu se skriješ brzo

da se nebi ja

po tvom srcu razlila.

Kao da sam  nevolja

izbjegneš me vješto

da me nebi ni u snu

nikad više dotako.

 

 

02.02.2009.

Ni jedna posle mene

Ni jedna posle mene

neće biti dovoljno divlja

dovoljno pitoma

kad treba

za sitnice zahvalna do neba

i tako iskrena...

Ni jedna neće biti hrabrija

ni blizu osjećajnija

melem duše za tebe

za tvoje zrele godine

nijedna

osim mene...

Ni jedna posle mene

neće te poljubiti

tako da kamen zapali

ni jedna nikad predati

jako da tijelo izgori...

Ni jedna posle mene

neće te poželeti

tako da duša zaboli

ni jedna

tako voljeti

kao što te ja ...zavoli...

 

01.02.2009.

...poslije...

Plavi sumrak spušta se

kao veo paučine

koliko treba vremena

ranama da zacijele...

 

Riječ u grlu zastala

suza vid zamutila

previše sam voljela

da bi se naljutila...

 

31.01.2009.

VIDIŠ LI

Zar si slijep kod očiju

pa nisi video

da me je Bog s razlogom

na tvoj put doneo.

Zar ne vidiš da sam namjenjena

sudbinski za tebe rođena

da dođem

kad se umoriš od svega

da budem tvoja voljena.

30.01.2009.

...za nekada...

Rekla sam sve

 jednog januara

u svitanje

listu papira ne tebi lično

samo za moje

sjećanje.

Sve ono što nisam

 rekla ti u lice

jer previše me bolio pad

da ne zaboravim

sve svoje suze

i koliki si ispao gad.

30.01.2009.

Izdaju me samo oči

S tobom sam htjela šetati

do samog ruba starosti

a u ovom trenu stvarnosti

više ne znam

dal te volim ili ostavljam.

Kažu da je sama želja

 već pola puta do ispunjenja

 a u ovom trenu htjenja

ja ne znam

dali želim ili ne želim.

Izdaju me samo oči

svu naivnost upoznade

da mi mangup srce krade

dozvolile i gledale

teška srca progledale.

26.01.2009.

KAD LJUBAV ODE

Ode ljubav

nepovratno

glasni uzdah riječ ne reče

hladan vjetar uzburkao

 rijeku što u nama teče.

Osmijeh sledi

na usnama

još glasnije sad se smijem

da me boli sve za tobom

nikad nikom ne otkrijem.

Nikad nikom

neću reći

da si bio mnogo više

jedna jesen još u meni

za trenutke s tobom diše.

 Da si za me

 ti oluja

i veliki pljusak kiše

 neću reći neka misle

da si kap

i ništa više.

25.01.2009.

U KRUG

Stotinu dana u krug

tvoj osmjeh i riječi tvoje

 bile su dio mene

dio sudbine moje.

Volim te od prvog dana

od prvog traga tvojih usana

u tijelu mi vatra planula

po čaršafu čežnju rasula.

Šta je ljubav osim malo sreće

malo sreće

malo više tuge

obojenog neba jedno parče

što ukradeš kad prođeš

ispod duge.

25.01.2009.

TRAGOM

Kad ljubav ode ugaženi trag

do prve kiše još si mi drag

 vremena ima

vremena nema

 jenjava zima oluja se sprema.  

U srcu mi svira lagana stvar

koliko smo mogli da si znao bar.

Da si rekao da će da boli

nebi  dala srcu da zavoli.

Treba mi šetnja posle kiše

i jedan sladak sunčan dan

treba mi ljubav

 i neko ko ima

vremena za san.

25.01.2009.

NEZNAŠ

Nisam ti pričala ništa o sebi

tek samo malo detalj koji.

Nemožeš ni znati kolike su tuge

ko beskonačan hod duge pruge.

Koliko mi suza iz oka je palo

biserno more bi napravilo malo.

Nikad nisam rekla da mi život blijedi

malo toga osta što mi stvarno vrijedi.

Pojma ti nemaš da sve ispričane priče

ni u jednoj nijansi na našu ne liče.

22.01.2009.

Ako mogu birati...

Ako mogu birati

biram zaborav

da ne lomim u sebi  

naša sjećanja  

da se skrijem iza

plavih oblaka

da me manje boli

što sam navika.

Ako mogu birati

preskočiću sne

u kojima sanjala sam

da ti voliš me

srce svoje varala

da mirnije spava

da je tvoja ljubav

iskrena i prava.

 

Ako mogu birati

neću ožiljke

niti jedan više

da me okrzne

da odmaknem misli

svoje od tebe

da ne slušam više

lažno volim te.

22.01.2009.

Izaberi ljubav....

Još patim sve

svaki korak do večeras

film u glavi razvijam

nedam da te zaborav

kao vjetar odnese.

Sve se nadam da ćeš mi

poljubcem odgoditi pute

kao dijete priviti u skute

licem u lice

prepoznati ljubav.

Neko je voleo srcem

neki su se i sagli

izbor je tvoj

izaberi

ljubav ili mostovi u magli.

18.01.2009.

Nisi manje blizu....

Tvoja me ljubav zatekla

kao kad kiši a nemaš kisobran

već si me mjenjao drugom

ne stiže ti reći šta osjećam.

A šta sam sad

osim tišine što boli

ludog srca što voli

i jedne suze skrivene

od cijelog svijeta

pa i tebe.

Kažu mi

da te zaboravim

ništa mi više ne vrijedi

neka nemir izblijedi

 vremenom.

16.01.2009.

Ostaje trag...

Istom stopom vremena

niko se ne vraća

 put znamo svi

ali ima prepreka.

 

Zalud što te vidim ja

još u svojoj prošlosti

 imam svoje razloge

 ne mogu se vratiti.

 

Neka ti je utjeha

da sam te sačuvala

u svom srcu dovijeka

mjesto za te pronašla.

16.01.2009.

Ne vjeruješ?...Ja vjerujem.

Jesmo li zaljubljeni ljubavnici

Ili smo stigli do kraja

Put ljubavi učinili dalekim.

Umjesto susreta u hladnoj noći

Doći ću ti u san

Vjeruj biće poslednji, al čaroban.

Nećeš mi  otjerati tugu

Niti brisati suzu, ali htjećeš da se vratiš.

Ne vjeruješ?

Ja vjerujem.

Reći će mi tvoje oči kada se opet sretnemo.

04.01.2009.

Jednom znaćeš

Kad u srcu budeš nemiran

 kad ne bude dobar ti dan

 kad ti prođe svaki san

i ceo život stane na dlan

 znaćeš

 kolko si bez mene sam.

Kad druge stvari pažnju odvuku

zaboraviš da primiš me za ruku

u mišljenje svoje se pouzdaš

znaćeš

da ništa o meni neznaš.

Ja neću vječno da te volim

ljubav boli a tuge se bojim

do tvoga srca uzalud skitam

 tek kad odem

znaćeš

 i ono što nisam htjela da pitam.

02.01.2009.

U mraku

U bojama moja nadanja

u riječima nanizana

al pečat  nisam stavila

strah me bilo

nisam tražila...

Čarolija bijelih pahulja

ni parada mojih stihova

nije dovoljna

da sam tvome

srcu  voljena...

02.01.2009.

Oči zatvaram

Kao dijete poludim

zaigram zbog ljubavi

al me dušo koracima  

odavno ti  ne pratiš.

Kad se tama večeri

s mojim bolom sastavi

moje srce nemože

kucati za oboje.

Kao stara godina

polako mi izmičeš

a ja gorko ponosna

neću da te dotičem.

Dobro sunce ne grije

neka zima hladna je

neka ima razlog

zašto tresem se.

Oči svoje zatvaram

 godinama unazad

svaka rana ispliva

baš u vrijeme praznika.

Oči svoje zatvaram

tugu da mi ne vide

danas kada slave svi

najviše mi fališ ti.

06.12.2008.

Nisam znao

Neko mi rekao

neko me slagao

laž sa usana

ja sam progutao

 nisam ni svatio

šta se desilo

a ostavljen sam bio.

 Ti si otišla

sa dahom proljeća

kada ljubav se budi

naša je umrla

nisi trpjela

kretena kakav sam bio.

Da ljubav ima krila za let

i oči otvorene za čitav svijet

ja to nisam znao

dok te nisam upoznao.

Bila si svetica sa licem anđela

i tijelom boginje za mene rođena

 a ja to nisam znao

dok te nisam otjerao.

05.12.2008.

Rijetki su časi kada pomislim

Usne su ti studene

u očima umro sjaj

pruži ruke ledene

opet da ih ugrijem...

Što si htjela to si mogla

ništa nisam pitao

ko sunđer me cijedila

ali sam te volio.

Život je kratak

 ko pahulja

lijep dok ne padneš na tlo

tvoja dobrota

samo prividna

s njom uvjek dodirnem dno.

Rijetki su časi kada sanjarim

kad te u svemu opravdam

 rijetki su časi kada pomislim

da baš je dobro sto te imam.

23.11.2008.

Neću ti pisati.....neću te pitati

Da otkucam poruku

poslednju

još jednu

posle svih onih

u kojim volim te

na koje nisam dobila odgovor.

Hajde da preskočim

da ti neznačim

 da sam poslednja

 kojoj ćeš pisati

 razum da zakočim

 i sebe ubjedim

 da poslednji put luda se pravim.

Hajde još noćas

da mislim da si

stvoren za mene

za moje dane

a sutra zora

kad nova svane

 brisaće suze što teku same.

Da manem ponos

i da te pitam

dal me se sjetiš

dal još si sam

neznam da mogu

istinu svariti

pa te i neću ništa pitati

neću ti pisati

jer da ti je stalo

 ti bi dosad znao

koliko mi značiš.

21.11.2008.

...bez naslova...

Nisam ni svetica

 nisam ni đavo

u nekim stvarima

nemaš pravo.

Ljubav što dođe

pusti i zgazi

koliko si jak

sebi pokaži.

Srce oboji

ko cvijet ciklame

nek me zaboli

nek ne brineš za me.

Kad samu sebe

nisam znala voljeti

zašto bi me

voleo ti.

14.11.2008.

Tebi

 

Ko nemirno more

srce moje

kupilo je mrvice

ljubavi tvoje.

Što oči vide

srce poželi

nismo isto

ni videli ni htjeli.

Sanjala sam sanjala

predaleko otišla

da sam ona s kojom bi

 htio ostariti.

Ko jutarnja rosa

oči moje

gledale da ne vide

promašaje svoje

nije svaka ruka prihvaćena

niti svaka ljubav uzvraćena.

05.11.2008.

...jedna davna jesen...

Na požutelim listovima

 jeseni jedne

ostale su biserne

ali suze bedne.

Ta jesen je odnela

 jedan život ceo

 da me raniš toliko

stvarno nisi smeo.

Srce si mi odneo

u valu jesenje kiše

htedoh da te prebolim

al ljubav se ne briše.

 I sad jesen čuva

 tu slatku bol

jer zna da proći će

 kad opet budeš moj.

31.10.2008.

Probaj dušo probaj

 

Samo gledaj dušo

svojim očima

ne moraš ni vjerovati

šta ti kažem ja

možeš reći da me

i ne voliš više

život ti je čudo

nemoguće piše.

 

Misliš da je zalud

prošo svaki dan

u kome ti druga žena

nije bila san

a ja samo znam

više no što vidiš

u životu ne moraš

svakoj da se svidiš.

 

Probaj dušo probaj

neku drugu ti

svaka će te opet

meni vratiti

jer kako ćeš znati

da sam najbolja

ako ne znaš kakva

je druga ponuda.

27.10.2008.

Zamišljam...ne mogu da dočekam

Dok na jastuk glavu spustim

u mislima uza me si

dah ti vreli na mom vratu

 osjećam dok zaspivam

već zamišljam...

Ruka tvoja na mojim grudima

klizi preko stomaka

okrećem se prema tebi

tražim usne sanjive

i već gladno ljubiš me...

 U tišini sobe

samo naše uzdahe

milo moje

ne mogu da dočekam...

25.10.2008.

Nemoj reći ne

 Kao prolom oblaka

kiša što grad okupa

osjećaj me zaslijepi 

kada na te pomislim...

 Svaki trag što ostavi

na mom tijelu zaboli

kao ljuta rana si

kada me ne zagrliš...

Ljubav da ti zaveštam

kao zalog dam na dlan

srce svoje, svoje sve

a ti nemoj reći ne...

19.10.2008.

Neobično a obično

Neobično a obično

prolazi mi dan

ništa novo već odavno

imam isti san.

 

Sričem slova na papiru

kao trag na pijesku

dali imam tvoju ljubav

ili srca grešku?

 

A osjećaj ludi

sve više postojan

da ti niko drugi nije

 ni prinesi dostojan.

 

I kad kneglu u grlu

zbog tebe progutam

najsretnija opet ja sam

kad s tobom zalutam.

18.10.2008.

Treba mi neko

Treba mi neko

neko za sve

da ima usne medene

da ljubi nježno

najnježnije...

 

Treba mi neko

neko za riječi

da nije blam me ništa reći

 kad kažem glupost

da može preći

jer me razume...

 

Treba mi neko

neko za san

da sretna se budim svaki dan

na ramenu mu spavam

a da nije dosadan...

 

Treba mi neko

neko za druga

da me pročita

kada mi tuga

dođe na vrata

osmjehom da je otjera...

 

Treba mi neko

za život cijeli

do plavog neba da me voli

da želi samnom sve da djeli

         i zna

da sam za njega rođena...

14.10.2008.

Juče... postoji. U tebi i meni. I znači mnogo.

 

ŠTO MI SRCE OSTARI

ZA HILJADU VJEKOVA

KAD TI RUKE RAŠIRI

NA ZEMLJU GA ISPUSTI

ŠTO MI DUŠA ZAPLAKA

KAO PLJUSAK SA NEBA

GUSTA MAGLA PREKRILA

LIJAPA MOJA SJEĆANJA

DA SI BIO TO ŠTO NISI

DA SI BIO MALO TOGA

VIDEO BI LJUBAV MOJU

I TRAG SUZE NA MOM LICU

NE ZNAM ŠTA JE GORE SADA

ŠTO SAM TUŽNA IL ŠTO OSTA

ŽELJNA TVOJIH POLJUBACA

ŠTO IH NIKAD MENI DOSTA.

30.09.2008.

*****

Postoji znak

za sve stvari što se dogode

ako se nekad i odgode

djelo su sudbine

 i opet sve bude.

Sa tobom sanjam snove lude

ne brinem sve je za ljude

 dođeš mi kao zvijezda vodilja

 suza što s lica se skotrlja

al samo ponekad

I sretna i tužna kad mislim o tebi

 ostala dužna samo sebi

da opet budem iznad svega

ko prašine riješim mnogo toga

 što me ne čini srećnom.

28.09.2008.

Pričaj mi

Ostani tu gdje jesi
dok šapćem tvoje ime a ti ne čuješ
da pričam gluposti za tebe
da... baš danas si mi trebao više no ikad
danas kad znaš
da sam ti dala sebe
da svaki dio mog srca je tvoj
ti danas bas ćutiš....

Ostani gdje jesi
Sa svojim slutnjama i smjehom kog ne čujem
dok ja želim da nam se usne primaknu
da opet sanjam s tobom
neznajući kako se ljute takvi kao ti...

Ostani tu i pričaj mi
o onom što je bilo i što će biti
o ljubavi mojoj i tvojoj
a ja ponovo neću znati
dali ja varam osećaj ili on vara mene....

Reci mi kako me trebaš
mada ću ja u svom pretrpanom srcu
znati da čudo je dobiti prave riječi
a znati da nisu lažne
i opet sanjaću tebe i pomisliti
dali uopste postojiš.........

26.09.2008.

"Boli, al proći će..."

Osjećam da nema više

strast u tebi pukla

naivna bila nadala se

pogrešne konce vukla.

 

Svaku riječ ti zapamtila

kao sveto pismo

a snagu nemam da te pitam

što isti više nismo.

 

Birala pa izabrala

vrelo sunce takla

da mi srce ne izgori

zadnji tren se makla.

 

Vjerovala pa nasjela

da sam tebi važna

a najmanje što mi treba

jeste ljubav lažna.

 

26.09.2008.

Samo dođi ...

Samo dođi

i ponesi  osmjeh svoj

 i imaću ono najvažnije

tebe.

Samo dođi

ukradi tužne sjene s lica

da ne prepoznam sebe

da mi prodaš lijepe riječi

u zamjenu za zagrljaj.

Da me smiriš

kad mi duša odluta

da budem tvoja samo tvoja

 il više ničija.

Da mi uvjek budeš blizu

i kad daleko si

i kad dođu hladne zime

na usnama istim žarom

da ti nosim ime.

21.09.2008.

Kad te ljubav zagrli

Kad te ljubav zagrli 

tijelu bude prevruće

 bos po snijegu hodati

možeš da ne osjetiš

kad te ljubav zagrli.

Kad te ljubav zagrli

 obrazi se zažare

može kiša padati

 a da ni ne osjetiš

kad te ljubav zagrli.

Kad te ljubav zagrli

 svemir rukom dotakneš

nebo, mjesec, sve si ti

svaki dan što dolazi

kad nas ljubav zagrli.

21.09.2008.

Kad slučajno me sretneš...

Misliš ne znam da me pratiš

 gdje sam ja i ti svratiš

kuda idem i prolazim

uvjek na te ja nagazim

kao slučajno je sve.

 Pozdraviš me tek onako

a ne skidaš sa me oko

kad prolazis rukom takneš

još brže je sa me makneš

kao slučajno je sve.

 Možeš pričat možeš reć

da si našo drugu već 

a pogledi meni lete

raduješ se kao dijete

kad slučajno me sretneš...

14.09.2008.

Samo ti i ja...

Ja sam ona mirna luka

tvojih  brodova

nova zora koja sviće

sigurna obala.

Da te skrijem

kad je kiša i hladno

tijelom da teugrijem

da te ljubim i kad moraš ići

da duže ostaneš

da te svaka loša volja prođe

dok si kraj mene.  

Ja sam ona što poželi

da me osvojiš

 i bez prava i papira da me zavoliš

 bitnije su tajne srca

nego java sva

noćas sanjam slatke snove

samo ti i ja.

06.09.2008.

Nebi te smjela voljeti

Ne vjeruj moru koje nas mami
samo smo labudovi u malom jezeru
na tren smo bili u dusi sami
presli dozvoljenu granicu i mjeru.

Izgubljeni izmedju jave i sna
spoticem se na tvoje tragove,
bojim se ljubavi i njenog dna
kad osjetim tvoje dodire.

Ti si zagonetka u rijecima
dusu mi dira sve u vezi tebe,
ne zelim nemir u nocima
ni da jednom mrzim sebe.

Zato nebi te smjela voljeti
traziti sunce u oblaku kise
moram tu ljubav prespavati
jer svakim bi te danom voljela vise.

06.09.2008.

Gdje si sada...

Noćas sama šetem gradom
pogledom te tražim kradom,
poznata su lica mnoga
samo nema oka tvoga...

Dok koračam usporeno
vučem noge skoro lijeno
na rame mi kiša pada
dušo moja, gdje si sada...

Da ugrijes hladnu ruku
obgrlis me ti u struku
na grudi ti spustim glavu
i osjetim ljubav pravu...

Nisi dio ove noći
kad iz srca tuga toči,
nisi moja stvarnost ti
samo slatki, nježni sni...

06.09.2008.

Danas....

Danas sam sto puta
poštu otvorila
al pismo od tebe
nisam dobila.

Danas mi je srce
sišlo u pete znaj
danas se stvarno bojim
da možda je kraj.

Prvi put sam pomislila
da sve je izgovor
i da nam je nestalo
tema za razgovor.

Da više nisam važna
u životu tvom,
da vise me ne nosiš
ti u srcu svom.

Danas sam ti tužna
onako jako baš
al ne mislim ti reći
ne moraš da znaš.

05.09.2008.

A ja samo htjela sam....

Ostavi mi snove
da ih opet sanjam,
svaki tren sa tobom
stoput proživljavam....

Svaku riječ sa tobom
triput razaberem,
pre nego što zaspem
pre nego što trenem....

Nije da ne mogu
preboljet sve to,
nego nam se mnogo toga
uzelo za zlo....

A ja samo htjela sam
jedno parče oblaka,
jedan dio koraka
......da ukradem tvoj......
A ja samo htjela sam
jednu zvijezdu sa neba,
koja nikom ne treba
.....da sjajim u njoj......

05.09.2008.

veceras...nekom...

Otvaram kapije sjećanja
i ulazim u maštanja
tišina u meni doziva
toplinu tvoga dodira....

03.09.2008.

...žena za mene...

 

Noć nas tiho osvaja

crno vino prisvaja

ti bi mogla do neba

prekrit moja sjećanja.

Usne su ti kao trešnje

ranom zorom ubrane

probudila sve si moje

 čežnje davno zazvane.

Dal si stvarnost ili java

saznaću kad prodje noć

dal sam samo mrtav pijan

il ti stvarno imas moć.

Kako god nam bilo posle

 budi noćas predobra

zavodljiva nježna  hrabra

da pomislim da si prava

...žena za mene... 

03.09.2008.

Bajka

Godine za nama
nisu ništa bile,
samo s tobom vidim
patuljke i vile...

Dani idu lete
mene se ne tiče
samo s tobom snovi
na bajku mi liče...

Jedino me boli
odrasla sam znam,
što baš svaka bajka
i ostane san...

27.08.2008.

Osjeti me-

Zatvori oci dotakni me u mislima
U ovoj gluvoj zvijezdanoj noci
Ugrej me pogledom svojim
Znam da ces moci....

Osjeti zedne usne i ceznju koja przi
I toplinu mog dodira
Zaplesi sa mnom u snovima
Prepunih slatkih nemira...

Nadji me u osmijehu proljeca
Sto behar svuda sipa,
Medju pticama u letu
U mirisu procvalih lipa...

Pronadji me u nocima gdje se radjaju biseri
U nepresusnom izvoru za pjesme tvoje,
Pricaj mi o ljubavi i ostavi mi
Dio sebe zauvijek...... za sjecanje moje.......

22.08.2008.

Hvala sto si me ostavio

Hvala ti

Sto si me ostavio

Sto si mi oci otvorio

Nisi me vrijedan bio

Zato me i jesi izgubio.

Hvala ti

Boljelo je u pocetku

Jako da nije moglo vise

A onda je ljubav u meni

Sve tise

Pocela da dise.

Hvala ti

Postala sam snaznija

Opreznija

I manje naivna

Ne vjerujem vise u cuda

Ne ponasam se zbog nekog

kao luda

sada cijenim sebe

I najbitnije

Vise ne volim tebe.

22.08.2008.

SANJAM

Hocu da umrem u tvojim rukama
stvorenim za moje tijelo
da osetimo vrelinu poljubca
isprepletenih prstiju....
Zelim da mi zamrsis kose
da ti poljubim rame
da osjetim tvoj dah na svom vratu
da se izgubis u mojim ocima
Hocu da budes dokaz
da sam volela do vjecnosti...
Zelim da se spoje dan i noc
da se priblizi istok i zapad
necu da ostanes daleki mi horizont
gdje nestaje vidikova linija...
Da te ne oduvaju vjetrovi
kada se smjeni plima i oseka
da osjetim toplotu sunca
u praznim jutrima sto se bude
da ostane trag beskraja...
Zelim da ispletem nevidljive mreze
putanju na nebeskom svodu
koja ce zauvjek da nosi
moje misli do tvog srca...
Zelim da ostavim trag na tebi
da ga osetis a drugi ne
da te uvjek iznova kao na pocetku
da opet dodjes mami...
Kao sundjer da te upijem
da ugasim zedj pomerenog razuma
dodir moj da te przi
i prodire u svaku poru tvog bica
Sanjam tvoje vrele dlanove
pomeram vreme i planove
i idem u beskraji let
zurim ti u zagrljaj kao da spasavam svijet...
Pisem ovo....i opet mislim
zasto ti snove svoje odajem
zasto ti tako verujem
iako te dobro ne poznajem...

20.08.2008.

Napisaću ti danas...

Napisaću ti danas jedno dugo pismo
sve ono o čemu nikad pričali nismo.

Reći ću ti šta mi sve to teško pada
šta nosim u srcu i nekad i sada.

Verujem da nisi isti kao drugi
da se nećeš smijati mom bolu i tugi.

Znam da ćeš razumjeti jer si kao ja
i da ćeš to sakriti niko da ne zna.

A kada te sretnem u pogledu tvom
osjetiću da na tren u tvom srcu imam dom.

Biće to ko znak koji život šalje
da podignem glavu i nastavim dalje.

E zato...

Napisaću ti danas jedno dugo pismo
sve ono o čemu nikad pričali nismo.

20.08.2008.

Ja volim više......

Možeš da mi kupiš ruže
moje omiljeno cvijeće,
možeš da dočekaš me toplo
po sobi zapališ svijeće.

Mogu da mi stižu
svaki tren tvoje poruke,
možeš da dođeš svaki dan
da osjetim tvoje ruke.

Možeš poljubcima
da me hraniš,
možeš pred svima
da me braniš.

Možeš da mi daš srce
da u tvojim grudima ne diše,
možeš.....ali ne kao ja
JA UVIJEK VOLIM VIŠE............

20.08.2008.

TI SI DIO MOG ZIVOTA

Ti si dio mog zivota znaj
zato cuti i ruku mi daj,
briga me sto zivi osecaj
da je nasa ljubav promasaj.

Ne budi dijete blesavo
kad u mom srcu iskreno,
ljubav za tebe postoji
uzmi je ili ostavi.

I da mi kazes jedina
zalim sto nismo sudbina,
u oku suza sto ostaje
prelijepi biser postaje.

Ja sam dio tvojih misli znas
meni jednim djelom pripadas,
nije vazno na koji je nacin
ja ti ipak u zivotu znacim.

Ogledam se u ocima tvojim
postojim, niceg se ne bojim,
i kad kazu da smo promasaj
ne verujem, nemam osecaj.

15.08.2008.

ISTINA ILI LAŽ

Šta je bitno

i šta nam je važno

dal istina

ili nešto lažno?

 

Šta će biti

 i šta nosi dan

dal to s nama

još uvijek je san.

 

Šta je tuga

a šta bol u duši

dal to vrijeme

našu ljubav ruši?

 

Zato pitam šta je bitno

i šta nam je važno

dal istina

ili nešto lažno?

13.08.2008.

DANAS MI JE ROĐENDAN

punih 36 godina......nije mi bas najsretnija godina.......ali ja sam optimista i znam da bice bolje. Pozdrav svima od srca koji svrate na moj blog.....posebno danas.

13.08.2008.

Voli me...

Nikad nemoj ni pomisliti
da te u srcu necu nositi,
sto god da se desi i bude
nedam da nam pogresni sude.

O boze, cudan je osecaj
volis a kazu da je promasaj,
u srcu samo treptaj
ostavlja trag i nagovestaj.

Voli me, nije tesko to
daj mi poljubaca sto,
nek ti je samo stalo
i necu misliti jel mnogo il malo.

Sve znam, da sam ko ranjena zver
i znam gde gresim i da nije fer,
ali bar nikad nemoj pomisliti
da te u srcu necu nositi.........

11.08.2008.

Ja sam drugačija

 

Volim te

jako dugo volim te

ali nedam ponos da mi gaziš

pod noge da ti srce bacim ... neću nikada

jednom ćeš i ti shvatiti

da sam drugačija

ne samo obična cura iz susjedstva

kojoj je dovoljno da je nekad.... pogledaš.

 

Nisam ti ja kao ona

kojoj postelju jednom ugriješ

koja će čekati da se smiluješ

i da je opet nazoveš....

Nisam ti ja od onih

s kojima jednom spavaš pa ih ostaviš

u sitne sate pijan pokupiš

a s bijelim danom već zaboraviš....

 

 ja nisam ta....

ja sam drugačija....


Stariji postovi

SanjajSanjalice
<< 08/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


MOJI LINKOVI

Moje misli...tudje misli u kojima se nadjoh...
IL ME VOLI
ILI ME OSTAVI
ILI UZMI
IL ZABORAVI
IL ME LJUBI
IL SE GUBI
IZ MOG MAŠTANJA
OSTAVI MI
PROSTOR BAR
DA TE OTJERAM
IZ SVOG SJEĆANJA.

*********

Usamljeni smo onoliko koliko smo nesrecni.
Nesrecni smo onoliko koliko mislimo da jesmo.
Sreca je promjenljiva i ono sto o njoj mislimo.
Srecni smo ako se znamo nositi sa promjenama

************

Mogu okrenuti pješčani sat
.....da sjećanja u meni teku....
mogu plakati od sad pa do kraja života
a da suze za tobom nikad ne isteku.

(Hvala ti što si postojao, moj nedodirljivi anđele)

*********
Otkad te nemam


Otkad te nemam
nemam
više ni osmijeha,
nemam ni slutnje ni čežnje
ni nemira ni uzdaha.
Otkad te nemam
nemam
vise ni sunčev zrak,
nemam ni volje ni snage
ni korak mi nije lak.
Otkad te nemam
nestala je i sreće,
nemam ni ljeta ni proljeća
jer sve me na tebe sjeća.

*****************

Znam da ako te vidim........ nedostajaćeš mi..............
Ti ovakav............. Plod mojih iluzija................

Nedostajaće mi sve ove reči koje otvaraju prozore raja.........

Nedostajaće mi san kog ce odneti cinično jutro ostavljajući bore moje nježnosti........
bojim se da sa prvim jutarnjim mrazom nestaće kristali naše ljubavi ako joj damo stvarnost..........

Nedostajaće mi ogromna želja za tvojim usnama na mom vratu.......svake veceri........koja raste
kao šumski požari dok ne proguta svijest.........a ja posle zatvorim oči i oprostim sebi.......greh...........

Neostajaće mi nada da ćeš uvjek biti moj............. i tišina.............koja diše sa mnom dok ti pišem..........

Znam..........zato i ne zelim da te upoznam...........

*********
Kad su u pitanju veze,birala pa izabrala, a kazu lijepo, probirac nadje otirac , covjek je stvarno znao da prica, imao je i godina, a u stvari balaviji od mnogo mladjih. Bilo pa proslo, jedino mi eto ubio zelju da pokusam slicno, a posto svako zlo nosi svoje dobro, mozda me i sacuvao od neceg goreg nego sto je slomljeno srce.

*******************************
Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe, i ako znaš prečicu nema potrebe da se puno
lomataš po bespućima...
Ne, bato...Stigao si čim kreneš...
Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu...
I eto ti...U tome je tajna...U tome je jedini trik...

Kad ljubav spava
Zamišljam da si tu...
Da usne moje ponovo traže tvoje..
ti mi pričaš nešto
bilo šta....
a ja vidim......milion iskrica u tvojim očima...
Zamišljam da me grliš
Da nasloniš glavu na moje rame ,a ja na tvoje
Smeješ i miluješ me
A ja te želim ponovo ove noći
I vidim.......milion zvjezda pred očima....
Zamišljam da si tu
Iako znam da s tobom previše samo želim..
Dan koji je će svanuti
Razbiće sve nade
Da s tobom ništa neću
Osim......ukradenih noći da djelim......

*********


Kao da sam sve ovo vrijeme stojala iza tebe, a ti me nisi video.
Srodne duse, koje su pogresno isle i svaki put se mimoisle.
Boljelo je sto nismo imali sansu, ali to je zivot.
Ipak ja sam bila previse za tebe na nebu kad padaju zvjezde, a ti na tren moj licni svemir.



Ja se nikad necu prestati nadati da cu ukrasti necije srce.
Mozda vec kradem.
I da ce taj neko ukrasti moje.
I zelim voljeti.
Makar to bio san koji ce trajati jedan dan, jer nista kao njezni osjecaj izmijesan strascu
ne ucini te srecnijim i potpunijim.
Znam da mi niko nece dati odstetu za ubijene bajke u meni, zato i zelim da dozivim bajku.
Za starost, za sjecanje........da sam nekom pripadala.
I kad dodje svjetlo u mojoj tami, pusticu svaku zraku da mi pomiluje lice, upicu je ocima da oslijepim za tren.
Ne zelim da mi usne boluju stoljecima.
Zato cu ljubiti i biti ljubljena.

************

-Griješim-
Bolelo je baš onako jako
ne može to da osjeti svako,
bolelo je i do same srži
osjećaj mi od pameti brži.
I dok sve to postane mi jasno
uvijek bude za povratak kasno,
na samu sam sebe tada ljuta
sto mi srce neumorno luta.-

***********************

Nedostajes mi.........iako za sve daljine svijeta potreban je jedan korak............
ucini da stane vrijeme......skini mi zvijezde s neba.........samo nocas, jer nocas ne postoji sutra........

Nema novog dana ni svitanja.........snovi su ljepsi od stvarnosti.............sanjaj sa mnom..........
otkrij sve ono sto mislim, a ne mogu ti reci.......preuzmi teret svih napisanih rijeci.......
nek i tebe vode do ludila.......
Plasim se.......srca sto brze kuca........izdajnicke suze za sve stvari koje su dosle prekasno.......ljubavi
koja nadmasuje i same iluzije.....

Potiskujem te u najdublji kutak svog srca......da te sakrijem od sebe same......ne uspijevam.......zaustavi vrijeme, zatvori oci.........vidjeces....... znam........uvijek BICU TU


****************

s povodom
Hoću samo da ti kažem da smo previše slični i osjetljivi, i da o tome isto šutimo, i da smo isti slabići koji se boje naglas izgovoriti da boli.
A bole nas gluposti, sitnice.
Pogrešno shvaćena riječ zapara tu negdje u grudima.
Ja šutim dok ne odbolujem, da ne zaplačem, jer u slučaju da progovorim, zastaću na pola rečenice.
Suze. Šta će ti moje suze?
Više od suza imam za tebe. Ne boli te moja riječ. Ni mene tvoja.
Boli nas način na koji razumijemo značenje izgovorenog.
Čemu riječi onda. Pogledaj me. I šuti.Reći ću ti.
Pusti da te dodirnem. Reći ću ti.
Da li me razumiješ?
Jer ja nemam riječi za tebe. Ovaj svijet još nije izmislio savršene riječi.
Ovaj svijet još nije izmislio savršen čitač misli izgovorenih riječi.
Ono što ja kažem nije ono što ti misliš već što ja mislim.
I hajde da ne trošimo ovo vrijeme na pronalaženje smisla izgovorenog. Na traženje pravih riječi. Ušutimo.
Najbolje mogu da ti kažem onda kada me pogledaš. I kad te pogledam.

Pjesme od nepoznatih i poznatih autora koje su me ocarale.Slali su mi ih prijatelji ili sam ih sama nalazila.
***************
Pokazi mi sta znas
da jos si carica
da kazem, vidi je
to je moja curica
i sebi nadimak
najgori da dodelim
ako ikad drugu pozelim

Nekad si me vodila
u nas krevet od satena
mirisom za vodila
u cipku obucena

Sad me ljubis rutinski
ko da slazes slagalice
al znam krijes plamen jak
ispod spavacice
********************

Volim te uvijek, i kad se budiš
i kad na licu šminke nemaš
i kad si ljuta, i kad se čudiš
i kad bez mene na ples se spremaš.
Uvijek te volim, hoću da znaš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim.

Volim te kad si blijeda i sjetna
i kada bore imaš na licu
Volim te kad si divlja i sretna
I kad u ruci držiš pticu
Kad ništa nećeš da mi daš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim...

Volim te uvijek, i kada sanjaš
Kad ne pišeš mi, kad te nema
Kada od mene stalno se sklanjaš
Volim te kad si posve nijema
Kad šutiš poput ribe baš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim.

Volim te uvijek, čak i tada
Kad ne volim te, kad si sama
Kad večer pada iznad grada
Volim te kad se praviš dama
Kad ne voliš me, kao sada
U tome i jest život naš
U svakom slučaju te volim...

*****************

Na osmehe i poraze,
na susrete i rastanke,
na dodire u svitanje,
zima me podseca.

Na vece i jutra,
ne juce i sutra,
na tebe i mene,
uvek na nas,
zima me podseca.

Na snove u dvoje,
na moje i tvoje,
na secerne jabuke,
i lazne zaruke,
zima me podseca.

Na kestenje vruce,
na put do kuce,
na promrzle ruke,
sve ljubavne muke,
zima me podseca.

******************


Tako si lepa,svi ti se dive,
pogledi muski svakoga dana,
i uvek imas pratnju kraj sebe,
kada te sretnem ti nisi sama.

A ja sam,eto,jos jedna prica,
obican mladic s'prvoga sprata,
o tebi pevam,pesme ti pisem,
i sanjam da mi otvaras vrata.

Samo ponekad pogled ti skrene,
mnogo je proslo,deca smo bili,
i u tom trenu setis se mene,
i snova sto smo zajedno snili.

Tebi je lako i dobro zivis,
ti vise nisi klinka koju znam,
i sta bih ja kraj tvoje lepote,
kad samo ljubav mogu da ti dam.
***************

Izvini,
za svaku suzu sto sam stvorio,
izvini,
sto se nikad nisam borio,
oprosti,
ali kraj mene nema radosti,
ne brini,
nistak bicu sve do starosti.

Izvini,
ovo srce nezna voleti,
izvini,
ljubav nekad ume boleti,
oprosti,
kreni dalje,sunce opet sja,
ne brini,
necu reci nikom nikada.

Na rastanku,jedan poljubac,
za bitangu ovu matoru,
sto pije,
i kad za pice vreme nije.

Na rastanku,jedan poljubac,
odglumi,ko na sastanku,
i idi,
tebi ovde mesto nije.
**************

Sve se desava u prolazu,
ljudi zive i nestaju
kao klasje usred zetve.

Samo senke mrakom vladaju,
ne vidjam parove,
ne cujem osmehe,
ne poznajem srecne.

Svako odlazi na svoju stranu,
u zivotu.

Dobre stare slike nestaju,
sve jednom pokrije tama,
opada lisce,mada nije jesen.

A polja ne cvetaju,
nosi ih vreme,
starost sve brise,
i mladost prestaje.

I samo kisa jos tuzno pise,
nema nas vise,
u secanju.

Ruke su zastale u ocaju,
jednom se srca ludo vole,
al'ljubav prestane,
i ljubav nestaje.

Kazu da nema nas u svemiru,
da cak i reke na uscu umiru,
i reke placu.

Zar mi smo sve,
a nismo nista,
zar svako ima svoj sudnji dan,
u vremenu.

******************

Kad budes stara, seda, pred spavanje snena
Dremala kraj vatre, ovu knjigu tada
Uzmi, citaj i sanjaj kako si bila mlada,
Ociju toplog sjaja i dubokih sjena.

I kako mnogi u lepotu tvoju zaljubljeni bise
I kraj tebe iskreni i lazni znase da se sjate
Dok je samo jedan voleo ti dusu i mislio na te
Kad lepotu tvog lica brige osencise.

Pa dok se svijas kraj toplog vatrinog gnezda
Promrmori setno kako ljubav brzonoga minu,
Preko visokih gora kako se ka nebu vinu
I sakri svoje lice u roju od zvezda.

****************
Bilo mi je dvanaest godina,
Prvi put sam sisao do grada
Iz mog sela, tihog i dalekog,
Kad susretoh tebe iznenada.
Eh, djecacke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Jesi li me spazila ili nisi,
Zbunjenoga seoskoga djaka,
Svjetlokosog i ociju plavih,
U oklopu od novih opanaka,
Kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Naisla si kao lak oblacak,
Tvoj me pogled za tren obeznani,
Zaboravih ime i ocinstvo,
Kako mi se zovu ukucani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Tekli tako gimnazijski dani,
Uspomena na te ne ocvala,
Modra Una u proljetne noci
Tvoje mi je ime saputala.
Lebdjela si ispred djačke klupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe.

Brzo minu nase djakovanje,
Lagan leptir sa krilima zlatnim,
Ipak tebe u srcu sacuvah
Kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjecanja mogu l’ da se kupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe?

Sad je kasno, vec mi kosa sijedi,


Gledam Unu, cuti kao nijema,
Zalud lutam ulicama znanim,
Sve je pusto, tebe vise nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!

***********************

Hoću da znam
jednu stvar.

Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano telo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve sto postoji,
mirisi, svetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestaneš da me voliš
i ja ću prestati tebe da volim
malo-pomalo.

Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me
jer bih te ja već zaboravio.

Ako smatraš dugim i ludim
vetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odlučiš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korena
zapamti
da ću toga dana,
toga časa
dići ruke
iščupati svoje korene
u potrazi za drugim tlom.

Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
pristaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvet do tvojih usana tražeći me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok živiš biće u tvojim rukama
ne napuštajući moje.




***********************

Ne bježi od mene, lane, ja lovac nisam,
Na čelu mi piše da tebe ljubim,
Ne bježi, divno lane!
Ja nemam planine da pobjegnem kao Mendžun,
Ni bašče nemam da ti ko slavuj pjevam,
Ne nosim zamke niti konce za njih,
Da te bar tako ulovim, jer lovac nisam..
Ti bježiš od mene, druge gledaš i daješ im draži,
Iz drugih ruku piješ slatko vino.
Košuto moja, što od mene bježiš,
Ja nisam lovac, ne bježi od mene!
Ja ću pismo napisati,
Zlatnim perom povijest napisati,
Uvojak tvoje kose nanizati biserjem...
Ne bježi košuto, jer ja lovac nisam...

*****************

Uvijek tako pocinje, polja cvatu
cuvaj tamne bisere na svom vratu
prva si rekla ti s tobom cu stajati
i kada bogovi dignu glas
prva si rekla ti to mora trajati
jednom davno smo imali nas

sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani, vrijeme leti
kako se poruse sni a isto smo sanjali
sad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
vec je hladno ruke mi zgrij

uvijek sve zavrsava blize bolu
mrvice od ljubavi na tvom stolu
jednom si rekla ti zbogom oprosti mi
i sve je nestalo ko za cas
jednom si rekla ti ne znam se kajati
jednom davno smo imali nas

sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani, vrijeme leti
kako se poruse sni a isto smo sanjali
sad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
vec je hladno ruke mi zgrij
(vec je hladno, moje slabe ruke zgrij)




**************


Kad srce za nečim čezne ,
tad mu se ništa ne događa brzo !

Ljudi pčinju obično snevati o sreći
pošto su je prespavali !

Sumnja mora biti samo budnost !
Jer inace može postati opasnost !

Prekomeran ponos oznaka je
sitne duše !



******************

Ako moraš zaplakati... Nazovi me.
Ne obećajem ti da ću te moći nasmijati, ali zato mogu plakati s tobom.

Ako zaželiš pobjeći od svega... Nazovi me bez straha.
Ne obećajem ti da ću te moliti da ostaneš, ali zato mogu pobjeći s tobom.

Ako ne želiš slušati nikoga... Nazovi me.
Obećajem ti da ću biti uz tebe. I obećajem da ću biti jako tiha.


Ali ako ti nazoveš mene...a ne bude bilo odgovora...
Brzo me dođi posjetiti. Možda sada ja trebam tebe.




********************
Žalim
Za onim trenom kad sam te nijemo gledala
I prevaliti preko usana nisam mogla
Jedno
Maleno
Da

Čeznem
Za tvojom ispruženom rukom
Što je ostala na pola puta između tebe i mene
Kao
Uzdrhtala
Preplašena
Ptica

Boli
Tvoj pogled u prozračnoj noći, prikovan za moje usne.

I Mrzim
Četiri stepenice moga razuma
Što nisam mogla sići

I otići
S tobom.


*******************

Milina je citati svaki stih sto sroci
Poneka rijec kao da vrijme ukoci
Pa se zamislim, kakve li stete
Sto sto joj ovi moji nisu ni do pete

Ali eto, utjeha nek bude
Vase visocantvo, virtuelni sude
Sto su ovi bar namjenjeni vama
Inspiracijo moja, licno ti sama

Jer davno je bilo kad pjesme sam piso
Olovkom skrabo, gumicom briso
Tastatura mi nije omiljen hobi
Ne bih ni sada da tebe ne bi

Al' jebes mene,
Moje su smijesne
Tvoje su uzvisene
Moje su gresne

*********************

Ako se volite ljubavlju
koja buja u samći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamreti vam neće gušena htenja.
Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sćanja na nju nikad se nećes spasti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo
ma i zavoleli zatim druge.
Ako je želis bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama rađa,
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima
pred tobom zabelasa.
Ako veruješ sedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te
i kad se rastanete.
Zauvek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao reke ne mogu sliti,
među kojima nema spojnog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće
ni kad im duše budu posedele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući,
kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se
i umirući.
Oni zbog kojih srca
osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu
i kad zavolimo druge -
i osetimo se nesrećni i krivi.



******************

želim znati

Ne zanima me
čime se baviš u životu.
Želim znati
za čime čezneš
i usudiš li se sanjati
o susretu s onim
za čime tvoje srce žudi.
Ne zanima me
koliko ti je godina.
Želim znati
jesi li voljan riskirati
da ispadneš budala
zbog ljubavi,
zbog svojih snova,
zbog pustolovine
koja se zove život.

Ne zanima me
koji su ti planeti
u kvadratu s Mjesecom.
Želim znati
jesi li dodirnuo
središte svoje tuge,
jesu li te izdaje
u životu otvorile
ili si se skutrio
i zatvorio
iz straha od dodatne boli.

Želim znati
možeš li sjediti s boli,
mojom i svojom,
a da se ne pomakneš
kako bi je skrio
ili umanji ili sredio.

Želim znati
možeš li biti s radosti,
mojom ili svojom,
možeš li plesati s divljinom
i dopustiti da te zanos i
spuni do vrhova prstiju,
a da nas ne upozoravaš da pazimo,
da budemo realni,
da ne zaboravljamo
svoja ograničenja
kao ljudska bića.

Ne zanima me
je li priča koju meni pričaš
istinita.
Želim znati
možeš li razočarati drugoga,
kako bi ostao sebi vjeran;
možeš li podnijeti
da te drugi optužuju za izdaju,
a da pri tom ne izdaš svoju dušu.

Želim znati
možeš li vidjeti
ljepotu čak i kada drugima
nije lijepa,
svaki dan,
i možeš li iz nje crpeti život.

Želim znati
možeš li živjeti
s neuspjehom,
svojim i mojim,
i ipak stati na rub jezera
i srebrnom odsjaju
punog mjeseca viknuti:"Da!"


Ne zanima me
gdje živiš i koliko novca imaš.
Želim znati
možeš li ustati
poslije noći
duboke žalosti i očaja,izmučen
i uništen do srži,
i učiniti što se mora
kako bi nahranio djecu.

Ne zanima me
koga poznaješ i
kako si stigao ovdje.
Želim znati
hoćeš li stati sa mnom
u središte vatre,
a da pri tom ne ustukneš.

Ne zanima me
ni gdje, ni što,
ni s kim si učio.
Želim znati
što te hrani iznutra
kada sve ostalo nestane.

Želim znati
možeš li biti
sam sa sobom
i sviđa li ti se vlastito društvo
u trenucima praznine.

****************

CEZNJA

Dogadja se to u jesenjoj noci
kada pada kestenje po asfaltu
i kada se cuju psi u daljini,
i kada se tako neopisivo
javlja ceznja za nekim
tko bi bio dobar, nas, blizak, intiman, drug,
i kome bi mogli da pisemo pismo.
Ispovijedali bismo mu sve
sto lezi na srcu.
Pismo bi mu pisali,
a njega - nema.

Krleža
__________________

****************

Ti opravdavaš moje postojanje,
da te ne poznam ne bih živio,
da umirem ne znajući te,
ne bih umro, jer nisam živio.

*****************

"Bilo jednom dvoje.

Kako su se gledali. Pisali pjesme, spajali zvijezde, budili se žedni sna. Kao začarani. Čitali pisma, pisali poruke, prepisivali Šantića i Dučića. Lagali, pričali, šutjeli. Između sebe, sve mane imali i znali. Slučajno se primicali, kroz gluv jastuk jedno drugo udisali. Prsti im rubove stolova milovali. Noću plesali bolno slični i daleki, drhtavim prstima jedno drugome mazili potiljak. Smiješ li. Smijem.



Kad bi se u sred bijela dana jedno drugog sjetili, sve bi im svjetlaci pred očima zašarali. Vrat im bridio od hladna vjetra, usne ljubile cigaretu. Pričali s vodom, gasili misli. Istjerivali šejtana metlom, čizmom i olovkom. Vezali ruke u sto čvorova, pa ih po cijelu noć raspetljavali. Ježili se pod strehama, pod pljuskom šutjeli kao zaliveni. Od snijega bi potpuno zanijemili. Gledali se kao dva taoca. Približi se. Smiješ li. Smijem.



I ništa. Nikad. "
***************

nedostaje mi naša ljubav mila...
bez nje uz moje vene puže stud...
nedostaješ mi ti kakva si bila...
nedostajem mi ja onako lud...
ja znam da vreme uvek uzme svoje...
i ne znam što bi nas poštedelo...
al meni eto ništa sem nas dvoje nije vredelo...

balašević



***************

ja ne znam gdje si ti
ja ne znam s kim si ti
u ovoj noci kad se sve
dijeli napola
osim bola...

ja ne znam gdje si ti
i nikad necu saznati
da l' si nasla skloniste
kucicu i dvoriste
zivota svog...

eh, da je tuga snijeg
da se do jutra otopi
mogao bih i ja konacno
kad oci zatvorim
da se ne umorim...

eh da je tuga brijeg
pa da je vjetar ogoli
ja ne bih mogao ni tad
ko sto ne mogu ni sad
da te prebolim...

daljine nisu to
sto se mom srcu cinilo
kad je srce mislilo
da je sasvim dovoljno
da ti cuje glas...

daljine nisu to
sto se za dusu primilo
pusta su to polja nade
i barikade
izmedju nas...

eh, da je tuga snijeg...

***************

Da sam ja, na dnu kutije
bombona tvojih sitan prah
pa da me, vrskom prsta
razmazes po usnama

Da sam ja, dukat zut
na tankoj vrpci u tvojim
njedrima tvog kaputa
da sam podstava.

Moja vilo, u oku mi zakisilo
zbog tebe, a ti ne znas
lopov ja sam sto ti krade poglede
da te vidim smisljam glupe razloge
Boze tesko je biti bez tebe.

Vjeruj mi, ja bi duso
s tobom bio zauvijek
al' ljubav mi, srna sto se
lako srece prepadne.

Cujes li, kao kljuc
u gluhoj noci
kad na pod ispada
to moje srce za te udara.

Moja vilo, u oku mi zakisilo
zbog tebe, a ti ne znas
lopov ja sam sto ti krade poglede
da te vidim smisljam glupe razloge.

Boze tesko je biti bez tebe
A jos teze je reci volim te...

************************


iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta
nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim...

***************

Opomena-Mika Antić

Važno je,možda i to da znamo
čovek je željen,tek ako želi.

I ako celoga sebe damo,
tek tada možemo biti celi.

Saznaćemo,tek ako kažemo
reči iskrene,istovetne.

I samo kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne.


Noc je...
mrak toliki
da ga istina osvijetljava

I vidis...

Bijele grudi
sto se nadimaju
zeljne tvojih ruku
zeljne tvojih usana

I cujes...

Savjest kako govori
bjezi, planut ces
ostani, izgorijet ces
cuti, nestat ces

I osjetis...

Podatno tijelo
koje te mami
mekane grudi
koje te opijaju

I kusas...

Putene usne
boje visanja
sladak jezik
sto te pali poput pelina

I mirises...

Strah... ako ostanes,
a ocaj... ako pobjegnes

***************************



DOK SAM TE IMAO

jezik sam ptica razaznavao
i tajne ptičije odgonetao
biljke sam razumeo, i u noćima
prepisivao razgovor trava
tolike sam pesme ispisao
prepisujući rukopis vetra
uz more, u noći,u planini
tolike navoljnike saslušati umeo
i činiti im male radosti
bez napora, bez sebičnosti imalo
tolike sam dobrote i plemenitosti
umeo u druge utkati
a da i preveć ostane u meni
san sam s radošću na oči nanosio
i buđenju se kao drveće radovao
dok sam te imao…

Pero Zubac

*********************

Otkako te ne volim
opet nocu kise moje...
izgubljeni zvuci, boje...
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim
neko mi iz vlaka mase...
prazno mi je, ali lakse...
Otkako te ne zelim

************************


KAKO BIH VOLIO ZNATI

Kako bih volio znati
izgledaš li sretno
gospođice moja
kad te jesen zanjiše na rukama
kad u oku oblaka vidiš odsjaj
i prestaneš se mučiti
s jednadžbama života
kako bih ja gospođice moja
rado s tobom otvorio vrata
i otišao
zaboravio na život
na ljubav
na potonule brodove
kako bih ja gospođice
tugo moja
skinuo sve brojeve godina
izbrisao datume
da naša ljubav
bude primjer djeci koja dolaze

Željko Krznarić

******************




Ako si trazio nekoga...
Nekoga za setanje...
Onda sam ja zena za tebe
Imam duge korake...namjenjene za setanje,
Lake kao oblake...
Da bas prave za tebe.

Ako si trazio nekoga...
Nekoga za plakanje...
Onda ja sam rame za tebe.
Imam rame za tebe...namjenjeno za plakanje,
Njezno al izdrzljivo...
Da bas pravo za tebe.

Uzmi me...
To je sudbina!
Ima zena koje zakljucaju srce
poput dragog kamena...
A ja sam ti svoje dala...
Kao zadnju kap vode ponudila.

Ako si trazio nekoga...
Nekoga za cuvanje...
Onda imam ruke za tebe
I za tvoje vrelo tijelo, dlanove
I za tvoje dodire...
Meke kao jastuke.

Ako si trazio nekoga...
Nekoga za zauvjek...
Onda tvoja sam ljubavi zena oduvijek

******************

Malo nedostaje...

Malo nedostaje
da me primetis
kad se pojavim,
da me pozdravis
kad me primetis,
da se nasmejes
kad me pozdravis.
Malo nedostaje
da te zagrlim
kad te vidim,
da te poljubim
kad te zagrlim,
da te zavolim
kad te poljubim.
Malo nedostaje,
ali nedostaje.


******************


Zbog svega sto smo najljepse htjeli,
hocu uz mene nocas da krenes...
Ma bili svjetovi crni ili bijeli,
ma bili putevi hladni ili vreli,
nemoj da zalis ako svenes.
Hocu da drzis moju ruku,
da se ne bojis vjetra i mraka,
uspravn i kad kise tuku,
jednako krhk, jednako jak..
Hocu uz mene da se svijes
korake moje da uhvatis,
pa sa mnom bol I smijeh da pijes
I da ne zelis da se vratis:
da sa mnom ispod crnog neba
pronadjes hljeba komadic bijeli,
pronadjes sunca komadic vreli,

pronadjes zivota komadic zreli.
Ili crknes, ako crci treba,
zbog svega sto smo najljepse htjeli..

***********************

UZ TEBE
Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.

Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.....

Samo uz tebe...

************

Ne pričaš mi više o proliću novom,
ni o slapu sunca, o oblaku tihom,
ne znam što ću sada u trenutku ovom,
koliko te trebam neću reći nikom,
koliko te trebam neću reći nikom.

******************


Ljeto, miris ulja
u kapljama kiše.
Otišla si. Vjetar
dlanovima maznim
na užetu mokru
košulju ti njiše.

Zagrli me barem
rukavima praznim.

*************

Hajde da me noćas posetiš u snu!
Hoćeš li, želiš li?
Ja ću te čekati na pragu svojih snova.
I radovaću se kad te ugledam.

I samo ću te pribiti uz sebe
i neću te puštati.
Trebaš mi baš mi trebaš .
Dođi mi u snove.

Da te prošetam svojim snenim ulicama.
Da ti pokažem vrtove koje sanjam.
I ono jezero, mirno i tiho.
Jezero što nikad talase nema.

Moji su snovi mirni.
Ako mi u snove dođeš,
ja ću te i snovima voleti.
Ali tamo ću te voleti drugačije.
Tamo zvezde nisu na nebu.

Nego tu pored nas
ja sam ih već odavno skinuo
samo za tebe.
I sada te čekaju.
Dođi mi, dođi mi bar u snove.
Bar mi tamo možeš doći zar ne?

*******************
PESMA ZA NAS DVOJE

Znam, mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.

Po obrazima vetar me mlati.
Čupa drveću žutu kosu.
U koji deo grada da svratim?

Dan je niz mutne ulice prosut.
Vucaram okolo dva prazna oka,
gledam u lica prolaznika.

Koga da pitam,
smešan i mokar,
zašto je nisam sreo nikad?

Il' je već bilo?
Trebalo korak?

Možda je sasvim do mene došla,
al' ja: za ugao skrenuo,
gorak,
a ona: ne znajući prošla.

Možda smo celu jesen obišli
u žudnji ludoj, podjednakoj,
a za korak se mimoišli?

Da. Mora biti da je tako.

*****************

Divno je biti, ono što jesi
jer biti ono što nisi,
nisi ti i kao takvo ne postoji...

Divno je voleti i ljubav davati,
jer ako ne volis i ne dajes ljubav,
ne zelis je ni primiti,
a kao takva ni postojati...

Divno je ojecati i osecaje ziveti,
jer ako ne osecas,
ne zivis,
te tada ne postojis...

Divno je postojati,
jer ako jesi ono sto jesi,
ako volis i dajes ljubav,
osecas i zivis osecaje,
...postajes deo istine.

*******************
RADE ŠERBEDŽIJA - Poslije ljubavi


Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede.
Poslije ljubavi
ostaju čaše sa ugraviranim monogramima,
ukradene po boljim hotelima.
Poslije ljubavi
ostaje običaj da se bijelo vino nalijeva u dvije čaše
i da crte budu na istoj visini.
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i začuđen pogled konobara
što nas vidi sa drugima.
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6.
Poslije ljubavi
ostaje rečenica - dobro izgledaš, ništa se nisi promijenila,
javi se ponekad,
imaš još moj broj.
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali.
Poslije ljubavi
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju znaci,
ljubavne šifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuštena slušalica kada se javi nečiji tuđi glas,
hiljadu i jedna laž.
Poslije ljubavi
ostaje rečenica "ja ću prva u kupatilo"
i odgovor "zar nećemo zajedno"
"ovaj put ne".
Poslije ljubavi
ostaju saučesnici,
čuvari tajne koja nije više tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nijesu voljeli
i cvijećarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povređena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.
Poslije ljubavi
ne ostaje ništa.

**********************
Zaboravi - Rade Serbedzija
Ako me sretnes negdje
u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme

Sretni me
kao da me sreces prvi put
nismo li se mi vec negdje vidjeli
kazi i zaboravi

Zaboravi, dane koje smo
nekada zajedno i noci zaboravi
gradove kojima smo mjenjali imena
i ucrtavali u karte samo nama
dostupne

Onaj hlad pod maslinama
u nasoj uvali, uvali mirnih voda
otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio

Zaboravi da si ikada rekla
da me volis
i kako se nikada, nikada
necemo rastati

Treba zaboraviti naslove knjiga
koje smo zajedno citali
filmove koje smo gledali
Hemfri Bogarta i Kazablanku
narocito zaboravi

Ulicu divljih kestenova
s pocetka Tuskanca

I onaj nas poljubac na kisi
za koga bi znala reci
nikada necu zaboraviti
molim te zaboravi

I kada ti kazem da zaboravis
kazem ti to zato sto te volim
kazem ti to bez gorcine

Otvori oci ljubavi
nasim gradom prosli su tenkovi
odnijeli su sobom sve sto smo bili
znali, imali, zato, zaboravi

Cemu sjecanja
pogledaj kako tresnja u tvome vrtu
iznova cvjeta svakoga proljeca
nasmijesi se jutru koje dolazi
zagrli bjelinu novih dana i zaboravi

Kasno je vec dragana
hocu da kazem, zreli smo ljudi
to jest, nismo vise djeca

I znam da nije lako
i znam da mozda i boli
ali pokusaj, molim te
pokusaj zaboravi

I ako me sretnes
negdje u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme

Sretni me
kao da me sreces prvi put
hej, nismo li se mi vec negdje vidjeli
kazi i zaboravi
********************

Aleksa Santic - Ne vjeruj

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kazu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime -

Ne vjeruj No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi tjelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše
***************************


Jednom... možda...
kad me vjetrovi mojih neobuzdanih nemira
podignu kao list papira
na kom sam nekada davno
ostavio tragove mojih srebrnih snova
i drhtavim pokretima ruke
napisao moju najveću želju
da te jednom bar ugledati želim,
prošetat ću svoje neumorne korake
ulicama tvoga grada...

Jednom... nadam se...
osvanut će i to toliko puta sanjano jutro
budeći u meni nikada uistinu zaspalu
želju da ugledam sjaj očiju tvojih,
da pogledom svojim u njima dotaknem
bistrinu izvora iz kog neprestano naviru
slapovi mojih najnemirnijih osjećaja...

Jednom... vjerujem...
i naše će zvijede vodilje
dodirnuti putanje sudbina naših,
otrgnuti od vječnosti vremena
tek dan jedan samo za nas...
Par sati da budu tvoji i moji,
toplim bojama najfinijih osjećaja
što srca naša od stvarnosti kriju,
sliku ovu za pamćenja vječna
u mislima našim skrivena nek' ostanu ...

Jednom... ja te želim tako
zagrliti čvrsto, zagrliti strasno,
a opet tako nježno, opet tako lako...
Želim tvoje usne na usnama mojim,
ples da otplešu skladni
poljupcima nježnim, poljupcima toplim...
**********************

DA ME NE NAĐEŠ..

Ti uživaš
u slanosti
mojih obraza,
Posle olujnih kiša..
Skidaš inje srebrno
sa promrzlih
trepavica..

Čekam te,
na železničkim
stanicama,
I autobuskim
stajalištima,
Na raskršćima..

A ti lutaš..
Tražiš me,
da me ne nađeš..

Ili se bojiš
da me izgubiš,
Pa me šalješ
od sebe daleko..
Da me ne vidiš..
*******************


SUDBINA


Tko ti je stazu naznacio
kojom ces ici nebom, zvijezdo?
Tko li je pticu naucio
kako da gradi svoje gnijezdo?
Tko je kazao biljci: cvati,
crvu da mora pokrov tkati
i da se onda u nj obuce?
Tko li mu za to niti suce?

Zar je kazao netko pceli,
koja livadom zuji, gleda,
da li cvijet zuti ili bijeli
u sebi kriju slatkog meda?
Da si ti, draga, moje bice,
da u tvom oku zivot svice,
da mi je ljubav tvoja sve,
to mi ne rece nitko, ne.

Kao sto zvijezda nebom kruzi
a livadom se pcela krece,
kao sto nagon svakom pruzi
da sazna pute svoje srece,
i ja na tvoje grudi divne
dodjoh da nadjem put sudbine,
jer samo s tobom znam zivjeti
i samo za te mogu mrijeti.
*************************


Dao bih sve
Dao bih sve,
Da se vratim u to vreme
Kad usne se spoje
Kad osmesi jedan do drugog stoje
Na fotki romantične crno-bele boje
Kad su sve stvari što na svetu postoje
Bile rezervisane samo za nas dvoje
Dao bih sve,
Da ponovo stavim ruku na lice tvoje
Ali znam, za nas gotovo je…

I nisam ti rekao tad
Al’ cu ti reći sad
Mnogo hvala što si mi dala
Toliko lepih trenutaka…
S tobom sekunda svaka
Toliko mi je draga….
I dao bih sve..........
********************

NE PRIZNAJEM RASTANKE

Ne priznajem rastanke
i nikad necu.

Suvise boli kada se grubo
otkine cvet
koji tek nice;

kada na samom pocetku price
vreme zatreperi i stane,
bas kada bleda,
jos prazna zora
mesecevo srebro ucuti;

i kada zamre let povetarca
sto dahom sluti
uzdahe nove, nasmejane...

Ja zelim da jos s tobom gledam
kako se bude zlatasta mora,
da s tobom disem i da te volim
i vatrom noci i zore sjajem.

I zato ne dam, i zato necu,
i zato rastanke ne priznajem.

Zelim da zivim tvojim dahom
i da se smejem osmehom tvojim,
zelim da bolujem tvoje boli
i da strahujem tvojim strahom
dokle me ima,
dok postojim.

Zelim da sanjam tvoje snove
i da kroz virove tvoje reke
ponovo osetim prste u kosi;

da razvejano seme maslacka
tvoj vetar nosi
i sipa u sarene misli neke,
u zute duge na modrom tlu.

Zato ne dam i zato necu.
Zato moj odraz jos vesto krije
istih osmeha tajne daleke.
Zato cu uvek biti sa tobom,
u dasku misli ili u snu.

Jos uvek nas cvet negde nice,
jos uvek nase tajne snije
i ustreptalom lepotom traje
dok mu na lati leptiri slecu.

Svi su rastanci tuzne price,
zato ja rastanke ne priznajem
i nikad necu.
**********************
________________________________________
ZAJEDNO SMO BILI JACI...


Uvijek odlaze oni koje volimo
Rastat ćemo se i mi
Iako se borimo
Bilo je ljutnje i svađe su bile žešće
A sada su prijateljstvo i ljubavi češće
Život fer nije
Tko je rekao sudbini
da rastavit nas smije
Vjetrovi nas nose na razne strane
Stalno me nešto podsjeća na one dane
Zajedno smo bili bolji
Zajedno smo bili jači
Tek sad vidimo koliko naše prijateljstvo znači
Ne možemo vratiti godine izgubljene
Ne možemo ispraviti gluposti učinjene
A vrijeme i dalje leti
Stalno me nešto podsjeti
Sve što smo izgubili
Sve što smo odbacili
Sada su nam naplatili
Smijali smo se onima koji nisu htjeli da odu
Koji su suze lijevali, prolijevali ih kao vodu
A sada vjetrovi i nas odvajaju
Baš kada se prava prijateljstva stvaraju
Hoće li i naše suze teći
Ili ćemo otići bez riječi
Zajedno smo bili bolji
Zajedno smo bili jači
Tek sada vidimo koliko naše prijateljstvo znači
Falit će mi ovi dani
Kad smo bili nasmijani
Kada nije bilo važno gdje i kada
A sada pljusak lijeva, kiša stalno pada
Kao i suze što niz obraze teku
Tako bole, tako peku
Nećemo zaboravit sve što smo imali
Imali smo tako kratko
A bilo je tako slatko
Jednoga dana nećemo više biti skupa
Ali u srcima i dalje ćemo biti grupa
Zajedno amo bolji
Zajedno smo bili jači
****************************


Pala je zvijezda
i mrak je odjednom pao u zjene
ako me volis
ako me volis
daj da skinemo te teske sjene
da ne mogu vise nista tuzno reci
da ne budu kise
da ne bude nista
a da ljubav bude...
Ako me volis
reci mi pjesmu koje rijeke znaju
reci mi ljubav najvecu
jos vecu od vece
da mi traju te usne na usni
da mi tijelo trne i usahnu suze.
Ako me volis
reci mi lijepo
neka mi bude jutro na tijelu
da me ne prevare ponocna bdijenja
jer pala je zvijezda u moje zjene.
Ako me volis
ako me volis
da skinemo skupa te teske sjene
da mi pjesme polude
da ne bude nista
a da ljubav bude...
**********************
Ako ti kažem
Da te volim još
Hoće li anđeli znati naći
Tvoj put,
ako te zagrlim
Nježno
Najnježnije
Hoće li ptice krenuti na moj znak?

Ako ti kažem
Da te volim još
Hoće li anđeli znati naći
Tvoj put,
Ako te poljubim tiho
Tiho ko san
Hoćeš li ostati
Sa mnom još jedan dan??
****************************
Kad me više nećeš voljeti
baš me zanima
kako će me boljeti
hoće li krenuti od srca
ili od prstiju
hoću li vikati
ili žalostan slušati
nekud otputovati
čitati novine isto kao prije
hoću li shvatiti tvoje riječi
hoću li biti očajan
i koji će to biti dan
jer ne znam koje dane biraš
za tužne vijesti
kad me pokretom ruke
svoje nježne ruke
pomakneš od sebe
koga ćeš izvijestiti o svojoj odluci
kome ćeš se pohvaliti
da si imala snage
i da si me pobijedila
kad mi kažeš da me ne voliš
budi nježna kao na početku
jer poraženi su puni tuge.
**************************

Svaki put kad odeš, na nekoliko dana,
kuća kao stranac nepoznat i hladan.
Ne volim telefon, jer osjećam prazninu,
ne volim preko žice, jer ne vidim ti lice...

Uvijek je sad. Zato me voli danas.
Uvijek je sad.
Zato me voli danas...

Ne osjećam bol jer vjerujem u nas.
Tvoj zagrljaj liječi od ružnih riječi,
tvoj osmijeh je veći. Voli me uvijek i sad,
nije važan stan, nije važan grad...

Uvijek je sad. Zato me voli danas.
Uvijek je sad.
Zato me voli danas...

Krivnje su prošlo vrijeme, i više ne postoje,
strahovi se samo budućnosti boje.
Ti i ja smo draga, zauvijek i sada,
u bilo kojem stanu, bilo kojeg grada...

***********************************

Malo o ljubavi...

Želim te voljeti,
a da te ne ograničavam;
cijeniti te,
a da te ne obescijenim;
prihvaćati te ozbiljno,
a da te za nešto ne privežem,
doći k tebi,
a da te na to ne prisiljavam.

Želim te pozvati,
a da ti ne postavljam zahtjeve;
nešto ti darovati,
a da time ne postavim neka očekivanja:
odijeliti se od tebe,
a da bitno nisam zaboravio;
iskazati ti svoje osjećaje,
a da te ne činim za njih odgovornim,
informirati te,
a da te ne poučavam;
pomoći ti,
a da te ne povrijedim;
brinuti se za tebe,
a da te ne želim skučiti,
da se veselim zbog tebe,
onakav kakav jesi.
***********************
Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli
**********************************

Da sam te ukrao
i legao pored tebe
da li bi ljeto zamirisalo
kao što tvoja kosa miriše
da li bi pisalo u mojim pjesmama
ono što sad ne piše
kad sam žedan tvojih uspomena
tvojih godina prije mene
ljubomoran na sve one
koji su s tobom dijelili
sve ono što nisam ja
da sam te ukrao
i legao pored tebe
i ljubio tvoje lijepe prste
tebe bih isto napravio
od ljubavi čvrste
nježnu
s nebom u očima
da me pratiš
i vratiš s neba do sebe
da sam te ukrao
možda ne bih imao ništa
ali bih imao tebe.

**************************

Od koje smo nježnosti čvrsti
nepoznati drugima
a sebi isti
napamet te znaju moji prsti
a da li ćemo uvijek
dotaknut se neba
isprazni od suza
i od svega čisti
od svoje smo ljubavi jaki
drugima strani
a sebi isti
************************

... sanjas

opet sanjas

sto ce ti sva ta prostranstva

ljubav neznana

sto ce ti jad poslije svega

prozor otvoren u nigdinu

zrela pahulja snijega

sanjas li sanjas

budalo nepopravljiva

tragacu srece
*************************
Moj cvet je rastao taman na dohvat ispružene sene sveta
koja ga nije doticala. Meni su mahali
beli leptiri šume i svečani oblici leta
nada mnom su u podne plov nežni zaustavljali.
****************************

"...ako se nikad nismo voljeli
onda je čudno to zbivanje života
u magli i sjenama dana prevarenih
ali ja vjerujem tebi i kad ne postojiš
i kad te nema u knjigama
kad se u tvojim umornim očima
stišaju bitke
i sve postane zaborav
i kad ti vjerujem
onda znam da ono što smo živjeli
jedino ljubav može značiti"
*****************************


Nisam siguran
u svojoj kuli od karata.

Moji dokazi nisu nikakav zaklon
od elemntarnih nepogoda.

Nikad ne kazem ono sto zaustim
vec samo slutim...slutim...

Uvek spreman kao
kisa u daljinama.

Uvek blizak kao
jesen nad vinogradima.

Uvek prisutan kao TBC
u plucima.

A nikada volja moja!

Jos nisam postigao
povoljno jednistvo u semama!
******************************

Čega se sada bojiš?
Kako ćeš podnijeti da sam postala
ista kao ti?
Koristim tvoja pravila igre,
nije teško igrati...
Ovako je sve mnogo lakše,
sada kada sam ja postala "ti"...
Sada bi mjenjao sve za samo jedan dan
prošlog života,onog na koji si navikao...
Sada bi mene staru,mene prevarenu
po ko zna koji put,sada bi mene
uplakanu...izgubljenu,preplašenu,
mene bespomoćnu...
Između dva vremena ja sam samo
pustila da se od sebe samo desi...
Ne možeš podnijeti da stojim
čvrsto na nogama,ne možeš podnijeti
da mogu i sama,da mi nisi potreban...
Vrijeđa te moja ravnodušnost...
smeta ti moj osmjeh...mrziš moje:
"Svejedno mi je!"

*************************
VIDIMO SE MOZDA
JEDNOG BLEDOG JUTRA
KAD SE CRTE NASEG LICA
PRETVORE U NEKI
SASVIM DRUGI LIK
A SRCA NAM OSTAKNU
NETAKNUTA,
ISTA...
KAD
JECAJ SE NECIJI
PRETVORI U KRIK.
********************

Pero Zubac - Ne bira se ljubav
Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.

Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.
***************************
Čitaj me onako
Kako to ti želiš.
Jer ja i jesam takva,
Dodirnuta prahom
Čarobne ljubavi tvoje.
Zauvijek i jedino tvoja,
Onakva, kakvu si
Oduvijek želio i tražio.

* * *

Čitaj me dušom,
Ne riječima sa usana.
Onako, između redova,
I sve ćeš tada znati.
Ako ti se ponekad učini
Kako sam drugačija nego inače,
Čitaj me srcem
I nećeš pogriješiti.
Jer svaki će ti odbljesak oka
Reći pravu istinu,
A svaki drhtaj tijela
Tu istinu potvrditi.
Čitaj me očima,
Vatrom u sebi,
Ognjem strasti
Raspaljenim u nama.
I miluj me pogledom
Do iskrenja zvijezda,
Što nas u savršenstvo
Bezvremenosti nose.
**************************

Ne veruj usnama
kad ti kazu da te volim
Jer ljubila dugo nisam
pa mozda i lazem.
Ne veruj ulicama
na kojima je moj trag...
Otisla jesam , al vraticu se
jer si mi neizmerno drag.
Ne veruj ni ovoj pesmi..
Mozda i ona laze da je za tebe.
Ipak, mozda samo u pesmi
i ja lazem sebe? ...
****************************

Reči mogu da povrede,
ali i da oproste.

Postoje reči koje jauču i
reči koje plaču,
reči koje nas do neba dižu
i one koje nas u more bacaju,
reči koje u čitavoj utrobi
oluju stvaraju
i one koje nas u smiraj vraćaju.

Da li su reči mostovi
koji nas spajaju,
ili su reči zidovi
koji nas razdvajaju?

Teško je rečima mostove graditi,
a vrlo lako sa malo reči
tvrđave rušiti.

O kako bih ti
toliko toga želela reći,
ali mi nedostaju reči
koje nisam štedela.
Previše sam ih rasipala,
ponajviše one dve reči
kojima sam želela
da ti kažem sve,
a ti ništa shvatio nisi!

Ali samo dve reči
oživele bi moje već mrtvo ja!?

A ti... ćutiš!

****************************
























Price
Zar te ne uplasi pomisao:skim se vucara
tvoja svest kad zaspis?
Skim se izlezava tvoj san sad, kad si budan?
Gde je sve ono sto ne znas da si bio
i gde je sve sto si sad,a ne znas da si to?
Nemoj se bojati zivota.
Neka te plasi to sto
nemas potrebu da se setis
koliko puta si bio mrtav.
Ni smrti nemoj da se bojis.
Neka te plasi to
sto ces opet zaboraviti da si ziveo!
*************



Horhe Luis Borhes - Učenje

„Posle izvesnog vremena uviđaš suptilnu razliku između dati ruku i zarobiti dušu.
Neko shvati da ljubav ne znači spavati sa nekim i da druženje ne znači sigurnost i neko počinje da uviđa da pupoljci nisu odgovor i poklon nije obaveza i počinješ da prihvataš greške uzdignute glave i širom otvorenih očiju... i naučiš da planiraš danas, jer sutra je nesigurno... a budućnost može da se raspadne na pola puta... i posle izvesnog vremena shvatiš da, ako preteraš, sunce peče do bola...
Tako neko zasadi cvet u svome vrtu i ukrasi sopstvenu dušu umesto da čeka da mu cvet bude poklonjen... i shvatiš šta zaista možeš da podneseš, koliko si zaista jak, koliko vrediš... i tako učiš, učiš... i svakim danom učiš.
Vremenom uviđaš ko je u stanju da te voli sa svim tvojim manama, bez želje da te menja, i ko može da ti pruži svu sreću koju želiš...
Vremenom naučiš da reč izgovorena na rastanku može da povredi za ceo život...
Vremenom naučiš da svako može da se izvini, ali oprostiti mogu samo velike duše...
Vremenom naučiš da je vreme provedeno sa nekim neponovljivo.
Naučiš da onaj ko ne poštuje i ponižava druge, pre ili kasnije, bude i sam vi*ruko ponižen...
Vremenom naučiš da gradiš svoj put danas, jer sutra ko zna šta će biti...
Vremenom naučiš da nema ni budućnosti ni prošlosti, postoji samo sadašnjost koja se odvija baš u ovom trenutku...
Vremenom ćeš videti da, bez obzira na to što si srećan sa osobom koja je pored tebe, očajnički želiš one koji su do juče bili sa tobom, a otišli su...
Vremenom ćeš naučiti da oprostiš, da moliš za oproštaj, reći da voliš, reći da želiš, reći da ti je potrebno i reći da želiš da budeš prijatelj, jer pred kraj života je za to kasno i nema više smisla...
Nažalost, samo vremenom.”


************

Devojka je cekala avion u cekaonici jednog velikog aerodroma. Posto je trebala dugo cekati, odlucila je kupiti knjigu kako bi joj vreme brze proslo. Uz knjigu kupila je i paketic keksa. Sela je u VIP cekaonicu kako je niko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je citao novine. Kad je ona pocela uzimati keks i gospodin je uzeo jedan. Ona se sokirala, ali nista nije rekla i nastavila je citati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti, do sada bih ga vec udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, covek pored nje, ne obaziruci se ni na sta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i devojka pomisli: bas me zanima sta ce sada napraviti!!! Covek uzme poslednji i podeli ga na dvoje! Ovo je zaista previse, pomisli devojka, sokirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz cekaonice. Kada se osecala malo bolje, nakon sto ju je prosla ljutnja, sela je na mesto gde nije bilo nikoga da bi izbegla neke druge neugodne dogadjaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketic keksa jos uvek netaknut. Postide se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sedeo pored nje, ali koji je, bez sokiranja, nervoze ili prepotencije, podelio i svoj poslednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povredjeni ponos i osecaji. ZAKLJUCAK: Koliko puta u nasem zivotu cemo ili smo pojeli tudji keks, a da to nikad necemo ili nismo ni saznali? Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, GLEDAJ sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
23764

Powered by Blogger.ba