SanjajSanjalice

Blogger.ba
Sarajevo-x.com
Market.ba
Google.ba

IL ME VOLI
ILI ME OSTAVI
ILI UZMI
IL ZABORAVI
IL ME LJUBI
IL SE GUBI
IZ MOG MAŠTANJA
OSTAVI MI
PROSTOR BAR
DA TE OTJERAM
IZ SVOG SJEĆANJA.

*********

Usamljeni smo onoliko koliko smo nesrecni.
Nesrecni smo onoliko koliko mislimo da jesmo.
Sreca je promjenljiva i ono sto o njoj mislimo.
Srecni smo ako se znamo nositi sa promjenama

************

Mogu okrenuti pješčani sat
.....da sjećanja u meni teku....
mogu plakati od sad pa do kraja života
a da suze za tobom nikad ne isteku.

(Hvala ti što si postojao, moj nedodirljivi anđele)

*********
Otkad te nemam


Otkad te nemam
nemam
više ni osmijeha,
nemam ni slutnje ni čežnje
ni nemira ni uzdaha.
Otkad te nemam
nemam
vise ni sunčev zrak,
nemam ni volje ni snage
ni korak mi nije lak.
Otkad te nemam
nestala je i sreće,
nemam ni ljeta ni proljeća
jer sve me na tebe sjeća.

*****************

Znam da ako te vidim........ nedostajaćeš mi..............
Ti ovakav............. Plod mojih iluzija................

Nedostajaće mi sve ove reči koje otvaraju prozore raja.........

Nedostajaće mi san kog ce odneti cinično jutro ostavljajući bore moje nježnosti........
bojim se da sa prvim jutarnjim mrazom nestaće kristali naše ljubavi ako joj damo stvarnost..........

Nedostajaće mi ogromna želja za tvojim usnama na mom vratu.......svake veceri........koja raste
kao šumski požari dok ne proguta svijest.........a ja posle zatvorim oči i oprostim sebi.......greh...........

Neostajaće mi nada da ćeš uvjek biti moj............. i tišina.............koja diše sa mnom dok ti pišem..........

Znam..........zato i ne zelim da te upoznam...........

*********
Kad su u pitanju veze,birala pa izabrala, a kazu lijepo, probirac nadje otirac , covjek je stvarno znao da prica, imao je i godina, a u stvari balaviji od mnogo mladjih. Bilo pa proslo, jedino mi eto ubio zelju da pokusam slicno, a posto svako zlo nosi svoje dobro, mozda me i sacuvao od neceg goreg nego sto je slomljeno srce.

*******************************
Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe, i ako znaš prečicu nema potrebe da se puno
lomataš po bespućima...
Ne, bato...Stigao si čim kreneš...
Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu...
I eto ti...U tome je tajna...U tome je jedini trik...

Zamišljam da si tu...
Da usne moje ponovo traže tvoje..
ti mi pričaš nešto
bilo šta....
a ja vidim......milion iskrica u tvojim očima...
Zamišljam da me grliš
Da nasloniš glavu na moje rame ,a ja na tvoje
Smeješ i miluješ me
A ja te želim ponovo ove noći
I vidim.......milion zvjezda pred očima....
Zamišljam da si tu
Iako znam da s tobom previše samo želim..
Dan koji je će svanuti
Razbiće sve nade
Da s tobom ništa neću
Osim......ukradenih noći da djelim......

*********


Kao da sam sve ovo vrijeme stojala iza tebe, a ti me nisi video.
Srodne duse, koje su pogresno isle i svaki put se mimoisle.
Boljelo je sto nismo imali sansu, ali to je zivot.
Ipak ja sam bila previse za tebe na nebu kad padaju zvjezde, a ti na tren moj licni svemir.



Ja se nikad necu prestati nadati da cu ukrasti necije srce.
Mozda vec kradem.
I da ce taj neko ukrasti moje.
I zelim voljeti.
Makar to bio san koji ce trajati jedan dan, jer nista kao njezni osjecaj izmijesan strascu
ne ucini te srecnijim i potpunijim.
Znam da mi niko nece dati odstetu za ubijene bajke u meni, zato i zelim da dozivim bajku.
Za starost, za sjecanje........da sam nekom pripadala.
I kad dodje svjetlo u mojoj tami, pusticu svaku zraku da mi pomiluje lice, upicu je ocima da oslijepim za tren.
Ne zelim da mi usne boluju stoljecima.
Zato cu ljubiti i biti ljubljena.

************

-Griješim-
Bolelo je baš onako jako
ne može to da osjeti svako,
bolelo je i do same srži
osjećaj mi od pameti brži.
I dok sve to postane mi jasno
uvijek bude za povratak kasno,
na samu sam sebe tada ljuta
sto mi srce neumorno luta.-

***********************

Nedostajes mi.........iako za sve daljine svijeta potreban je jedan korak............
ucini da stane vrijeme......skini mi zvijezde s neba.........samo nocas, jer nocas ne postoji sutra........

Nema novog dana ni svitanja.........snovi su ljepsi od stvarnosti.............sanjaj sa mnom..........
otkrij sve ono sto mislim, a ne mogu ti reci.......preuzmi teret svih napisanih rijeci.......
nek i tebe vode do ludila.......
Plasim se.......srca sto brze kuca........izdajnicke suze za sve stvari koje su dosle prekasno.......ljubavi
koja nadmasuje i same iluzije.....

Potiskujem te u najdublji kutak svog srca......da te sakrijem od sebe same......ne uspijevam.......zaustavi vrijeme, zatvori oci.........vidjeces....... znam........uvijek BICU TU


****************

s povodom
Hoću samo da ti kažem da smo previše slični i osjetljivi, i da o tome isto šutimo, i da smo isti slabići koji se boje naglas izgovoriti da boli.
A bole nas gluposti, sitnice.
Pogrešno shvaćena riječ zapara tu negdje u grudima.
Ja šutim dok ne odbolujem, da ne zaplačem, jer u slučaju da progovorim, zastaću na pola rečenice.
Suze. Šta će ti moje suze?
Više od suza imam za tebe. Ne boli te moja riječ. Ni mene tvoja.
Boli nas način na koji razumijemo značenje izgovorenog.
Čemu riječi onda. Pogledaj me. I šuti.Reći ću ti.
Pusti da te dodirnem. Reći ću ti.
Da li me razumiješ?
Jer ja nemam riječi za tebe. Ovaj svijet još nije izmislio savršene riječi.
Ovaj svijet još nije izmislio savršen čitač misli izgovorenih riječi.
Ono što ja kažem nije ono što ti misliš već što ja mislim.
I hajde da ne trošimo ovo vrijeme na pronalaženje smisla izgovorenog. Na traženje pravih riječi. Ušutimo.
Najbolje mogu da ti kažem onda kada me pogledaš. I kad te pogledam.

***************
Pokazi mi sta znas
da jos si carica
da kazem, vidi je
to je moja curica
i sebi nadimak
najgori da dodelim
ako ikad drugu pozelim

Nekad si me vodila
u nas krevet od satena
mirisom za vodila
u cipku obucena

Sad me ljubis rutinski
ko da slazes slagalice
al znam krijes plamen jak
ispod spavacice
********************

Volim te uvijek, i kad se budiš
i kad na licu šminke nemaš
i kad si ljuta, i kad se čudiš
i kad bez mene na ples se spremaš.
Uvijek te volim, hoću da znaš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim.

Volim te kad si blijeda i sjetna
i kada bore imaš na licu
Volim te kad si divlja i sretna
I kad u ruci držiš pticu
Kad ništa nećeš da mi daš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim...

Volim te uvijek, i kada sanjaš
Kad ne pišeš mi, kad te nema
Kada od mene stalno se sklanjaš
Volim te kad si posve nijema
Kad šutiš poput ribe baš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim.

Volim te uvijek, čak i tada
Kad ne volim te, kad si sama
Kad večer pada iznad grada
Volim te kad se praviš dama
Kad ne voliš me, kao sada
U tome i jest život naš
U svakom slučaju te volim...

*****************

Na osmehe i poraze,
na susrete i rastanke,
na dodire u svitanje,
zima me podseca.

Na vece i jutra,
ne juce i sutra,
na tebe i mene,
uvek na nas,
zima me podseca.

Na snove u dvoje,
na moje i tvoje,
na secerne jabuke,
i lazne zaruke,
zima me podseca.

Na kestenje vruce,
na put do kuce,
na promrzle ruke,
sve ljubavne muke,
zima me podseca.

******************


Tako si lepa,svi ti se dive,
pogledi muski svakoga dana,
i uvek imas pratnju kraj sebe,
kada te sretnem ti nisi sama.

A ja sam,eto,jos jedna prica,
obican mladic s'prvoga sprata,
o tebi pevam,pesme ti pisem,
i sanjam da mi otvaras vrata.

Samo ponekad pogled ti skrene,
mnogo je proslo,deca smo bili,
i u tom trenu setis se mene,
i snova sto smo zajedno snili.

Tebi je lako i dobro zivis,
ti vise nisi klinka koju znam,
i sta bih ja kraj tvoje lepote,
kad samo ljubav mogu da ti dam.
***************

Izvini,
za svaku suzu sto sam stvorio,
izvini,
sto se nikad nisam borio,
oprosti,
ali kraj mene nema radosti,
ne brini,
nistak bicu sve do starosti.

Izvini,
ovo srce nezna voleti,
izvini,
ljubav nekad ume boleti,
oprosti,
kreni dalje,sunce opet sja,
ne brini,
necu reci nikom nikada.

Na rastanku,jedan poljubac,
za bitangu ovu matoru,
sto pije,
i kad za pice vreme nije.

Na rastanku,jedan poljubac,
odglumi,ko na sastanku,
i idi,
tebi ovde mesto nije.
**************

Sve se desava u prolazu,
ljudi zive i nestaju
kao klasje usred zetve.

Samo senke mrakom vladaju,
ne vidjam parove,
ne cujem osmehe,
ne poznajem srecne.

Svako odlazi na svoju stranu,
u zivotu.

Dobre stare slike nestaju,
sve jednom pokrije tama,
opada lisce,mada nije jesen.

A polja ne cvetaju,
nosi ih vreme,
starost sve brise,
i mladost prestaje.

I samo kisa jos tuzno pise,
nema nas vise,
u secanju.

Ruke su zastale u ocaju,
jednom se srca ludo vole,
al'ljubav prestane,
i ljubav nestaje.

Kazu da nema nas u svemiru,
da cak i reke na uscu umiru,
i reke placu.

Zar mi smo sve,
a nismo nista,
zar svako ima svoj sudnji dan,
u vremenu.

******************

Kad budes stara, seda, pred spavanje snena
Dremala kraj vatre, ovu knjigu tada
Uzmi, citaj i sanjaj kako si bila mlada,
Ociju toplog sjaja i dubokih sjena.

I kako mnogi u lepotu tvoju zaljubljeni bise
I kraj tebe iskreni i lazni znase da se sjate
Dok je samo jedan voleo ti dusu i mislio na te
Kad lepotu tvog lica brige osencise.

Pa dok se svijas kraj toplog vatrinog gnezda
Promrmori setno kako ljubav brzonoga minu,
Preko visokih gora kako se ka nebu vinu
I sakri svoje lice u roju od zvezda.

****************
Bilo mi je dvanaest godina,
Prvi put sam sisao do grada
Iz mog sela, tihog i dalekog,
Kad susretoh tebe iznenada.
Eh, djecacke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Jesi li me spazila ili nisi,
Zbunjenoga seoskoga djaka,
Svjetlokosog i ociju plavih,
U oklopu od novih opanaka,
Kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Naisla si kao lak oblacak,
Tvoj me pogled za tren obeznani,
Zaboravih ime i ocinstvo,
Kako mi se zovu ukucani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Tekli tako gimnazijski dani,
Uspomena na te ne ocvala,
Modra Una u proljetne noci
Tvoje mi je ime saputala.
Lebdjela si ispred djačke klupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe.

Brzo minu nase djakovanje,
Lagan leptir sa krilima zlatnim,
Ipak tebe u srcu sacuvah
Kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjecanja mogu l’ da se kupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe?

Sad je kasno, vec mi kosa sijedi,


Gledam Unu, cuti kao nijema,
Zalud lutam ulicama znanim,
Sve je pusto, tebe vise nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!

***********************

Hoću da znam
jednu stvar.

Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano telo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve sto postoji,
mirisi, svetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestaneš da me voliš
i ja ću prestati tebe da volim
malo-pomalo.

Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me
jer bih te ja već zaboravio.

Ako smatraš dugim i ludim
vetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odlučiš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korena
zapamti
da ću toga dana,
toga časa
dići ruke
iščupati svoje korene
u potrazi za drugim tlom.

Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
pristaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvet do tvojih usana tražeći me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok živiš biće u tvojim rukama
ne napuštajući moje.




***********************

Ne bježi od mene, lane, ja lovac nisam,
Na čelu mi piše da tebe ljubim,
Ne bježi, divno lane!
Ja nemam planine da pobjegnem kao Mendžun,
Ni bašče nemam da ti ko slavuj pjevam,
Ne nosim zamke niti konce za njih,
Da te bar tako ulovim, jer lovac nisam..
Ti bježiš od mene, druge gledaš i daješ im draži,
Iz drugih ruku piješ slatko vino.
Košuto moja, što od mene bježiš,
Ja nisam lovac, ne bježi od mene!
Ja ću pismo napisati,
Zlatnim perom povijest napisati,
Uvojak tvoje kose nanizati biserjem...
Ne bježi košuto, jer ja lovac nisam...

*****************

Uvijek tako pocinje, polja cvatu
cuvaj tamne bisere na svom vratu
prva si rekla ti s tobom cu stajati
i kada bogovi dignu glas
prva si rekla ti to mora trajati
jednom davno smo imali nas

sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani, vrijeme leti
kako se poruse sni a isto smo sanjali
sad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
vec je hladno ruke mi zgrij

uvijek sve zavrsava blize bolu
mrvice od ljubavi na tvom stolu
jednom si rekla ti zbogom oprosti mi
i sve je nestalo ko za cas
jednom si rekla ti ne znam se kajati
jednom davno smo imali nas

sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani, vrijeme leti
kako se poruse sni a isto smo sanjali
sad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
vec je hladno ruke mi zgrij
(vec je hladno, moje slabe ruke zgrij)




**************


Kad srce za nečim čezne ,
tad mu se ništa ne događa brzo !

Ljudi pčinju obično snevati o sreći
pošto su je prespavali !

Sumnja mora biti samo budnost !
Jer inace može postati opasnost !

Prekomeran ponos oznaka je
sitne duše !



******************

Ako moraš zaplakati... Nazovi me.
Ne obećajem ti da ću te moći nasmijati, ali zato mogu plakati s tobom.

Ako zaželiš pobjeći od svega... Nazovi me bez straha.
Ne obećajem ti da ću te moliti da ostaneš, ali zato mogu pobjeći s tobom.

Ako ne želiš slušati nikoga... Nazovi me.
Obećajem ti da ću biti uz tebe. I obećajem da ću biti jako tiha.


Ali ako ti nazoveš mene...a ne bude bilo odgovora...
Brzo me dođi posjetiti. Možda sada ja trebam tebe.




********************
Žalim
Za onim trenom kad sam te nijemo gledala
I prevaliti preko usana nisam mogla
Jedno
Maleno
Da

Čeznem
Za tvojom ispruženom rukom
Što je ostala na pola puta između tebe i mene
Kao
Uzdrhtala
Preplašena
Ptica

Boli
Tvoj pogled u prozračnoj noći, prikovan za moje usne.

I Mrzim
Četiri stepenice moga razuma
Što nisam mogla sići

I otići
S tobom.


*******************

Milina je citati svaki stih sto sroci
Poneka rijec kao da vrijme ukoci
Pa se zamislim, kakve li stete
Sto sto joj ovi moji nisu ni do pete

Ali eto, utjeha nek bude
Vase visocantvo, virtuelni sude
Sto su ovi bar namjenjeni vama
Inspiracijo moja, licno ti sama

Jer davno je bilo kad pjesme sam piso
Olovkom skrabo, gumicom briso
Tastatura mi nije omiljen hobi
Ne bih ni sada da tebe ne bi

Al' jebes mene,
Moje su smijesne
Tvoje su uzvisene
Moje su gresne

*********************

Ako se volite ljubavlju
koja buja u samći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamreti vam neće gušena htenja.
Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sćanja na nju nikad se nećes spasti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo
ma i zavoleli zatim druge.
Ako je želis bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama rađa,
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima
pred tobom zabelasa.
Ako veruješ sedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te
i kad se rastanete.
Zauvek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao reke ne mogu sliti,
među kojima nema spojnog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće
ni kad im duše budu posedele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući,
kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se
i umirući.
Oni zbog kojih srca
osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu
i kad zavolimo druge -
i osetimo se nesrećni i krivi.



******************

želim znati

Ne zanima me
čime se baviš u životu.
Želim znati
za čime čezneš
i usudiš li se sanjati
o susretu s onim
za čime tvoje srce žudi.
Ne zanima me
koliko ti je godina.
Želim znati
jesi li voljan riskirati
da ispadneš budala
zbog ljubavi,
zbog svojih snova,
zbog pustolovine
koja se zove život.

Ne zanima me
koji su ti planeti
u kvadratu s Mjesecom.
Želim znati
jesi li dodirnuo
središte svoje tuge,
jesu li te izdaje
u životu otvorile
ili si se skutrio
i zatvorio
iz straha od dodatne boli.

Želim znati
možeš li sjediti s boli,
mojom i svojom,
a da se ne pomakneš
kako bi je skrio
ili umanji ili sredio.

Želim znati
možeš li biti s radosti,
mojom ili svojom,
možeš li plesati s divljinom
i dopustiti da te zanos i
spuni do vrhova prstiju,
a da nas ne upozoravaš da pazimo,
da budemo realni,
da ne zaboravljamo
svoja ograničenja
kao ljudska bića.

Ne zanima me
je li priča koju meni pričaš
istinita.
Želim znati
možeš li razočarati drugoga,
kako bi ostao sebi vjeran;
možeš li podnijeti
da te drugi optužuju za izdaju,
a da pri tom ne izdaš svoju dušu.

Želim znati
možeš li vidjeti
ljepotu čak i kada drugima
nije lijepa,
svaki dan,
i možeš li iz nje crpeti život.

Želim znati
možeš li živjeti
s neuspjehom,
svojim i mojim,
i ipak stati na rub jezera
i srebrnom odsjaju
punog mjeseca viknuti:"Da!"


Ne zanima me
gdje živiš i koliko novca imaš.
Želim znati
možeš li ustati
poslije noći
duboke žalosti i očaja,izmučen
i uništen do srži,
i učiniti što se mora
kako bi nahranio djecu.

Ne zanima me
koga poznaješ i
kako si stigao ovdje.
Želim znati
hoćeš li stati sa mnom
u središte vatre,
a da pri tom ne ustukneš.

Ne zanima me
ni gdje, ni što,
ni s kim si učio.
Želim znati
što te hrani iznutra
kada sve ostalo nestane.

Želim znati
možeš li biti
sam sa sobom
i sviđa li ti se vlastito društvo
u trenucima praznine.

****************

CEZNJA

Dogadja se to u jesenjoj noci
kada pada kestenje po asfaltu
i kada se cuju psi u daljini,
i kada se tako neopisivo
javlja ceznja za nekim
tko bi bio dobar, nas, blizak, intiman, drug,
i kome bi mogli da pisemo pismo.
Ispovijedali bismo mu sve
sto lezi na srcu.
Pismo bi mu pisali,
a njega - nema.

Krleža
__________________

****************

Ti opravdavaš moje postojanje,
da te ne poznam ne bih živio,
da umirem ne znajući te,
ne bih umro, jer nisam živio.

*****************

"Bilo jednom dvoje.

Kako su se gledali. Pisali pjesme, spajali zvijezde, budili se žedni sna. Kao začarani. Čitali pisma, pisali poruke, prepisivali Šantića i Dučića. Lagali, pričali, šutjeli. Između sebe, sve mane imali i znali. Slučajno se primicali, kroz gluv jastuk jedno drugo udisali. Prsti im rubove stolova milovali. Noću plesali bolno slični i daleki, drhtavim prstima jedno drugome mazili potiljak. Smiješ li. Smijem.



Kad bi se u sred bijela dana jedno drugog sjetili, sve bi im svjetlaci pred očima zašarali. Vrat im bridio od hladna vjetra, usne ljubile cigaretu. Pričali s vodom, gasili misli. Istjerivali šejtana metlom, čizmom i olovkom. Vezali ruke u sto čvorova, pa ih po cijelu noć raspetljavali. Ježili se pod strehama, pod pljuskom šutjeli kao zaliveni. Od snijega bi potpuno zanijemili. Gledali se kao dva taoca. Približi se. Smiješ li. Smijem.



I ništa. Nikad. "
***************

nedostaje mi naša ljubav mila...
bez nje uz moje vene puže stud...
nedostaješ mi ti kakva si bila...
nedostajem mi ja onako lud...
ja znam da vreme uvek uzme svoje...
i ne znam što bi nas poštedelo...
al meni eto ništa sem nas dvoje nije vredelo...

balašević



***************

ja ne znam gdje si ti
ja ne znam s kim si ti
u ovoj noci kad se sve
dijeli napola
osim bola...

ja ne znam gdje si ti
i nikad necu saznati
da l' si nasla skloniste
kucicu i dvoriste
zivota svog...

eh, da je tuga snijeg
da se do jutra otopi
mogao bih i ja konacno
kad oci zatvorim
da se ne umorim...

eh da je tuga brijeg
pa da je vjetar ogoli
ja ne bih mogao ni tad
ko sto ne mogu ni sad
da te prebolim...

daljine nisu to
sto se mom srcu cinilo
kad je srce mislilo
da je sasvim dovoljno
da ti cuje glas...

daljine nisu to
sto se za dusu primilo
pusta su to polja nade
i barikade
izmedju nas...

eh, da je tuga snijeg...

***************

Da sam ja, na dnu kutije
bombona tvojih sitan prah
pa da me, vrskom prsta
razmazes po usnama

Da sam ja, dukat zut
na tankoj vrpci u tvojim
njedrima tvog kaputa
da sam podstava.

Moja vilo, u oku mi zakisilo
zbog tebe, a ti ne znas
lopov ja sam sto ti krade poglede
da te vidim smisljam glupe razloge
Boze tesko je biti bez tebe.

Vjeruj mi, ja bi duso
s tobom bio zauvijek
al' ljubav mi, srna sto se
lako srece prepadne.

Cujes li, kao kljuc
u gluhoj noci
kad na pod ispada
to moje srce za te udara.

Moja vilo, u oku mi zakisilo
zbog tebe, a ti ne znas
lopov ja sam sto ti krade poglede
da te vidim smisljam glupe razloge.

Boze tesko je biti bez tebe
A jos teze je reci volim te...

************************


iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta
nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim...

***************

Opomena-Mika Antić

Važno je,možda i to da znamo
čovek je željen,tek ako želi.

I ako celoga sebe damo,
tek tada možemo biti celi.

Saznaćemo,tek ako kažemo
reči iskrene,istovetne.

I samo kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne.


Noc je...
mrak toliki
da ga istina osvijetljava

I vidis...

Bijele grudi
sto se nadimaju
zeljne tvojih ruku
zeljne tvojih usana

I cujes...

Savjest kako govori
bjezi, planut ces
ostani, izgorijet ces
cuti, nestat ces

I osjetis...

Podatno tijelo
koje te mami
mekane grudi
koje te opijaju

I kusas...

Putene usne
boje visanja
sladak jezik
sto te pali poput pelina

I mirises...

Strah... ako ostanes,
a ocaj... ako pobjegnes

***************************



DOK SAM TE IMAO

jezik sam ptica razaznavao
i tajne ptičije odgonetao
biljke sam razumeo, i u noćima
prepisivao razgovor trava
tolike sam pesme ispisao
prepisujući rukopis vetra
uz more, u noći,u planini
tolike navoljnike saslušati umeo
i činiti im male radosti
bez napora, bez sebičnosti imalo
tolike sam dobrote i plemenitosti
umeo u druge utkati
a da i preveć ostane u meni
san sam s radošću na oči nanosio
i buđenju se kao drveće radovao
dok sam te imao…

Pero Zubac

*********************

Otkako te ne volim
opet nocu kise moje...
izgubljeni zvuci, boje...
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim
neko mi iz vlaka mase...
prazno mi je, ali lakse...
Otkako te ne zelim

************************


KAKO BIH VOLIO ZNATI

Kako bih volio znati
izgledaš li sretno
gospođice moja
kad te jesen zanjiše na rukama
kad u oku oblaka vidiš odsjaj
i prestaneš se mučiti
s jednadžbama života
kako bih ja gospođice moja
rado s tobom otvorio vrata
i otišao
zaboravio na život
na ljubav
na potonule brodove
kako bih ja gospođice
tugo moja
skinuo sve brojeve godina
izbrisao datume
da naša ljubav
bude primjer djeci koja dolaze

Željko Krznarić

******************




Ako si trazio nekoga...
Nekoga za setanje...
Onda sam ja zena za tebe
Imam duge korake...namjenjene za setanje,
Lake kao oblake...
Da bas prave za tebe.

Ako si trazio nekoga...
Nekoga za plakanje...
Onda ja sam rame za tebe.
Imam rame za tebe...namjenjeno za plakanje,
Njezno al izdrzljivo...
Da bas pravo za tebe.

Uzmi me...
To je sudbina!
Ima zena koje zakljucaju srce
poput dragog kamena...
A ja sam ti svoje dala...
Kao zadnju kap vode ponudila.

Ako si trazio nekoga...
Nekoga za cuvanje...
Onda imam ruke za tebe
I za tvoje vrelo tijelo, dlanove
I za tvoje dodire...
Meke kao jastuke.

Ako si trazio nekoga...
Nekoga za zauvjek...
Onda tvoja sam ljubavi zena oduvijek

******************

Malo nedostaje...

Malo nedostaje
da me primetis
kad se pojavim,
da me pozdravis
kad me primetis,
da se nasmejes
kad me pozdravis.
Malo nedostaje
da te zagrlim
kad te vidim,
da te poljubim
kad te zagrlim,
da te zavolim
kad te poljubim.
Malo nedostaje,
ali nedostaje.


******************


Zbog svega sto smo najljepse htjeli,
hocu uz mene nocas da krenes...
Ma bili svjetovi crni ili bijeli,
ma bili putevi hladni ili vreli,
nemoj da zalis ako svenes.
Hocu da drzis moju ruku,
da se ne bojis vjetra i mraka,
uspravn i kad kise tuku,
jednako krhk, jednako jak..
Hocu uz mene da se svijes
korake moje da uhvatis,
pa sa mnom bol I smijeh da pijes
I da ne zelis da se vratis:
da sa mnom ispod crnog neba
pronadjes hljeba komadic bijeli,
pronadjes sunca komadic vreli,

pronadjes zivota komadic zreli.
Ili crknes, ako crci treba,
zbog svega sto smo najljepse htjeli..

***********************

UZ TEBE
Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.

Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.....

Samo uz tebe...

************

Ne pričaš mi više o proliću novom,
ni o slapu sunca, o oblaku tihom,
ne znam što ću sada u trenutku ovom,
koliko te trebam neću reći nikom,
koliko te trebam neću reći nikom.

******************


Ljeto, miris ulja
u kapljama kiše.
Otišla si. Vjetar
dlanovima maznim
na užetu mokru
košulju ti njiše.

Zagrli me barem
rukavima praznim.

*************

Hajde da me noćas posetiš u snu!
Hoćeš li, želiš li?
Ja ću te čekati na pragu svojih snova.
I radovaću se kad te ugledam.

I samo ću te pribiti uz sebe
i neću te puštati.
Trebaš mi baš mi trebaš .
Dođi mi u snove.

Da te prošetam svojim snenim ulicama.
Da ti pokažem vrtove koje sanjam.
I ono jezero, mirno i tiho.
Jezero što nikad talase nema.

Moji su snovi mirni.
Ako mi u snove dođeš,
ja ću te i snovima voleti.
Ali tamo ću te voleti drugačije.
Tamo zvezde nisu na nebu.

Nego tu pored nas
ja sam ih već odavno skinuo
samo za tebe.
I sada te čekaju.
Dođi mi, dođi mi bar u snove.
Bar mi tamo možeš doći zar ne?

*******************
PESMA ZA NAS DVOJE

Znam, mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.

Po obrazima vetar me mlati.
Čupa drveću žutu kosu.
U koji deo grada da svratim?

Dan je niz mutne ulice prosut.
Vucaram okolo dva prazna oka,
gledam u lica prolaznika.

Koga da pitam,
smešan i mokar,
zašto je nisam sreo nikad?

Il' je već bilo?
Trebalo korak?

Možda je sasvim do mene došla,
al' ja: za ugao skrenuo,
gorak,
a ona: ne znajući prošla.

Možda smo celu jesen obišli
u žudnji ludoj, podjednakoj,
a za korak se mimoišli?

Da. Mora biti da je tako.

*****************

Divno je biti, ono što jesi
jer biti ono što nisi,
nisi ti i kao takvo ne postoji...

Divno je voleti i ljubav davati,
jer ako ne volis i ne dajes ljubav,
ne zelis je ni primiti,
a kao takva ni postojati...

Divno je ojecati i osecaje ziveti,
jer ako ne osecas,
ne zivis,
te tada ne postojis...

Divno je postojati,
jer ako jesi ono sto jesi,
ako volis i dajes ljubav,
osecas i zivis osecaje,
...postajes deo istine.

*******************
RADE ŠERBEDŽIJA - Poslije ljubavi


Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede.
Poslije ljubavi
ostaju čaše sa ugraviranim monogramima,
ukradene po boljim hotelima.
Poslije ljubavi
ostaje običaj da se bijelo vino nalijeva u dvije čaše
i da crte budu na istoj visini.
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i začuđen pogled konobara
što nas vidi sa drugima.
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6.
Poslije ljubavi
ostaje rečenica - dobro izgledaš, ništa se nisi promijenila,
javi se ponekad,
imaš još moj broj.
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali.
Poslije ljubavi
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju znaci,
ljubavne šifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuštena slušalica kada se javi nečiji tuđi glas,
hiljadu i jedna laž.
Poslije ljubavi
ostaje rečenica "ja ću prva u kupatilo"
i odgovor "zar nećemo zajedno"
"ovaj put ne".
Poslije ljubavi
ostaju saučesnici,
čuvari tajne koja nije više tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nijesu voljeli
i cvijećarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povređena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.
Poslije ljubavi
ne ostaje ništa.

**********************
Zaboravi - Rade Serbedzija
Ako me sretnes negdje
u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme

Sretni me
kao da me sreces prvi put
nismo li se mi vec negdje vidjeli
kazi i zaboravi

Zaboravi, dane koje smo
nekada zajedno i noci zaboravi
gradove kojima smo mjenjali imena
i ucrtavali u karte samo nama
dostupne

Onaj hlad pod maslinama
u nasoj uvali, uvali mirnih voda
otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio

Zaboravi da si ikada rekla
da me volis
i kako se nikada, nikada
necemo rastati

Treba zaboraviti naslove knjiga
koje smo zajedno citali
filmove koje smo gledali
Hemfri Bogarta i Kazablanku
narocito zaboravi

Ulicu divljih kestenova
s pocetka Tuskanca

I onaj nas poljubac na kisi
za koga bi znala reci
nikada necu zaboraviti
molim te zaboravi

I kada ti kazem da zaboravis
kazem ti to zato sto te volim
kazem ti to bez gorcine

Otvori oci ljubavi
nasim gradom prosli su tenkovi
odnijeli su sobom sve sto smo bili
znali, imali, zato, zaboravi

Cemu sjecanja
pogledaj kako tresnja u tvome vrtu
iznova cvjeta svakoga proljeca
nasmijesi se jutru koje dolazi
zagrli bjelinu novih dana i zaboravi

Kasno je vec dragana
hocu da kazem, zreli smo ljudi
to jest, nismo vise djeca

I znam da nije lako
i znam da mozda i boli
ali pokusaj, molim te
pokusaj zaboravi

I ako me sretnes
negdje u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme

Sretni me
kao da me sreces prvi put
hej, nismo li se mi vec negdje vidjeli
kazi i zaboravi
********************

Aleksa Santic - Ne vjeruj

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kazu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime -

Ne vjeruj No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi tjelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše
***************************


Jednom... možda...
kad me vjetrovi mojih neobuzdanih nemira
podignu kao list papira
na kom sam nekada davno
ostavio tragove mojih srebrnih snova
i drhtavim pokretima ruke
napisao moju najveću želju
da te jednom bar ugledati želim,
prošetat ću svoje neumorne korake
ulicama tvoga grada...

Jednom... nadam se...
osvanut će i to toliko puta sanjano jutro
budeći u meni nikada uistinu zaspalu
želju da ugledam sjaj očiju tvojih,
da pogledom svojim u njima dotaknem
bistrinu izvora iz kog neprestano naviru
slapovi mojih najnemirnijih osjećaja...

Jednom... vjerujem...
i naše će zvijede vodilje
dodirnuti putanje sudbina naših,
otrgnuti od vječnosti vremena
tek dan jedan samo za nas...
Par sati da budu tvoji i moji,
toplim bojama najfinijih osjećaja
što srca naša od stvarnosti kriju,
sliku ovu za pamćenja vječna
u mislima našim skrivena nek' ostanu ...

Jednom... ja te želim tako
zagrliti čvrsto, zagrliti strasno,
a opet tako nježno, opet tako lako...
Želim tvoje usne na usnama mojim,
ples da otplešu skladni
poljupcima nježnim, poljupcima toplim...
**********************

DA ME NE NAĐEŠ..

Ti uživaš
u slanosti
mojih obraza,
Posle olujnih kiša..
Skidaš inje srebrno
sa promrzlih
trepavica..

Čekam te,
na železničkim
stanicama,
I autobuskim
stajalištima,
Na raskršćima..

A ti lutaš..
Tražiš me,
da me ne nađeš..

Ili se bojiš
da me izgubiš,
Pa me šalješ
od sebe daleko..
Da me ne vidiš..
*******************


SUDBINA


Tko ti je stazu naznacio
kojom ces ici nebom, zvijezdo?
Tko li je pticu naucio
kako da gradi svoje gnijezdo?
Tko je kazao biljci: cvati,
crvu da mora pokrov tkati
i da se onda u nj obuce?
Tko li mu za to niti suce?

Zar je kazao netko pceli,
koja livadom zuji, gleda,
da li cvijet zuti ili bijeli
u sebi kriju slatkog meda?
Da si ti, draga, moje bice,
da u tvom oku zivot svice,
da mi je ljubav tvoja sve,
to mi ne rece nitko, ne.

Kao sto zvijezda nebom kruzi
a livadom se pcela krece,
kao sto nagon svakom pruzi
da sazna pute svoje srece,
i ja na tvoje grudi divne
dodjoh da nadjem put sudbine,
jer samo s tobom znam zivjeti
i samo za te mogu mrijeti.
*************************


Dao bih sve
Dao bih sve,
Da se vratim u to vreme
Kad usne se spoje
Kad osmesi jedan do drugog stoje
Na fotki romantične crno-bele boje
Kad su sve stvari što na svetu postoje
Bile rezervisane samo za nas dvoje
Dao bih sve,
Da ponovo stavim ruku na lice tvoje
Ali znam, za nas gotovo je…

I nisam ti rekao tad
Al’ cu ti reći sad
Mnogo hvala što si mi dala
Toliko lepih trenutaka…
S tobom sekunda svaka
Toliko mi je draga….
I dao bih sve..........
********************

NE PRIZNAJEM RASTANKE

Ne priznajem rastanke
i nikad necu.

Suvise boli kada se grubo
otkine cvet
koji tek nice;

kada na samom pocetku price
vreme zatreperi i stane,
bas kada bleda,
jos prazna zora
mesecevo srebro ucuti;

i kada zamre let povetarca
sto dahom sluti
uzdahe nove, nasmejane...

Ja zelim da jos s tobom gledam
kako se bude zlatasta mora,
da s tobom disem i da te volim
i vatrom noci i zore sjajem.

I zato ne dam, i zato necu,
i zato rastanke ne priznajem.

Zelim da zivim tvojim dahom
i da se smejem osmehom tvojim,
zelim da bolujem tvoje boli
i da strahujem tvojim strahom
dokle me ima,
dok postojim.

Zelim da sanjam tvoje snove
i da kroz virove tvoje reke
ponovo osetim prste u kosi;

da razvejano seme maslacka
tvoj vetar nosi
i sipa u sarene misli neke,
u zute duge na modrom tlu.

Zato ne dam i zato necu.
Zato moj odraz jos vesto krije
istih osmeha tajne daleke.
Zato cu uvek biti sa tobom,
u dasku misli ili u snu.

Jos uvek nas cvet negde nice,
jos uvek nase tajne snije
i ustreptalom lepotom traje
dok mu na lati leptiri slecu.

Svi su rastanci tuzne price,
zato ja rastanke ne priznajem
i nikad necu.
**********************
________________________________________
ZAJEDNO SMO BILI JACI...


Uvijek odlaze oni koje volimo
Rastat ćemo se i mi
Iako se borimo
Bilo je ljutnje i svađe su bile žešće
A sada su prijateljstvo i ljubavi češće
Život fer nije
Tko je rekao sudbini
da rastavit nas smije
Vjetrovi nas nose na razne strane
Stalno me nešto podsjeća na one dane
Zajedno smo bili bolji
Zajedno smo bili jači
Tek sad vidimo koliko naše prijateljstvo znači
Ne možemo vratiti godine izgubljene
Ne možemo ispraviti gluposti učinjene
A vrijeme i dalje leti
Stalno me nešto podsjeti
Sve što smo izgubili
Sve što smo odbacili
Sada su nam naplatili
Smijali smo se onima koji nisu htjeli da odu
Koji su suze lijevali, prolijevali ih kao vodu
A sada vjetrovi i nas odvajaju
Baš kada se prava prijateljstva stvaraju
Hoće li i naše suze teći
Ili ćemo otići bez riječi
Zajedno smo bili bolji
Zajedno smo bili jači
Tek sada vidimo koliko naše prijateljstvo znači
Falit će mi ovi dani
Kad smo bili nasmijani
Kada nije bilo važno gdje i kada
A sada pljusak lijeva, kiša stalno pada
Kao i suze što niz obraze teku
Tako bole, tako peku
Nećemo zaboravit sve što smo imali
Imali smo tako kratko
A bilo je tako slatko
Jednoga dana nećemo više biti skupa
Ali u srcima i dalje ćemo biti grupa
Zajedno amo bolji
Zajedno smo bili jači
****************************


Pala je zvijezda
i mrak je odjednom pao u zjene
ako me volis
ako me volis
daj da skinemo te teske sjene
da ne mogu vise nista tuzno reci
da ne budu kise
da ne bude nista
a da ljubav bude...
Ako me volis
reci mi pjesmu koje rijeke znaju
reci mi ljubav najvecu
jos vecu od vece
da mi traju te usne na usni
da mi tijelo trne i usahnu suze.
Ako me volis
reci mi lijepo
neka mi bude jutro na tijelu
da me ne prevare ponocna bdijenja
jer pala je zvijezda u moje zjene.
Ako me volis
ako me volis
da skinemo skupa te teske sjene
da mi pjesme polude
da ne bude nista
a da ljubav bude...
**********************
Ako ti kažem
Da te volim još
Hoće li anđeli znati naći
Tvoj put,
ako te zagrlim
Nježno
Najnježnije
Hoće li ptice krenuti na moj znak?

Ako ti kažem
Da te volim još
Hoće li anđeli znati naći
Tvoj put,
Ako te poljubim tiho
Tiho ko san
Hoćeš li ostati
Sa mnom još jedan dan??
****************************
Kad me više nećeš voljeti
baš me zanima
kako će me boljeti
hoće li krenuti od srca
ili od prstiju
hoću li vikati
ili žalostan slušati
nekud otputovati
čitati novine isto kao prije
hoću li shvatiti tvoje riječi
hoću li biti očajan
i koji će to biti dan
jer ne znam koje dane biraš
za tužne vijesti
kad me pokretom ruke
svoje nježne ruke
pomakneš od sebe
koga ćeš izvijestiti o svojoj odluci
kome ćeš se pohvaliti
da si imala snage
i da si me pobijedila
kad mi kažeš da me ne voliš
budi nježna kao na početku
jer poraženi su puni tuge.
**************************

Svaki put kad odeš, na nekoliko dana,
kuća kao stranac nepoznat i hladan.
Ne volim telefon, jer osjećam prazninu,
ne volim preko žice, jer ne vidim ti lice...

Uvijek je sad. Zato me voli danas.
Uvijek je sad.
Zato me voli danas...

Ne osjećam bol jer vjerujem u nas.
Tvoj zagrljaj liječi od ružnih riječi,
tvoj osmijeh je veći. Voli me uvijek i sad,
nije važan stan, nije važan grad...

Uvijek je sad. Zato me voli danas.
Uvijek je sad.
Zato me voli danas...

Krivnje su prošlo vrijeme, i više ne postoje,
strahovi se samo budućnosti boje.
Ti i ja smo draga, zauvijek i sada,
u bilo kojem stanu, bilo kojeg grada...

***********************************

Malo o ljubavi...

Želim te voljeti,
a da te ne ograničavam;
cijeniti te,
a da te ne obescijenim;
prihvaćati te ozbiljno,
a da te za nešto ne privežem,
doći k tebi,
a da te na to ne prisiljavam.

Želim te pozvati,
a da ti ne postavljam zahtjeve;
nešto ti darovati,
a da time ne postavim neka očekivanja:
odijeliti se od tebe,
a da bitno nisam zaboravio;
iskazati ti svoje osjećaje,
a da te ne činim za njih odgovornim,
informirati te,
a da te ne poučavam;
pomoći ti,
a da te ne povrijedim;
brinuti se za tebe,
a da te ne želim skučiti,
da se veselim zbog tebe,
onakav kakav jesi.
***********************
Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli
**********************************

Da sam te ukrao
i legao pored tebe
da li bi ljeto zamirisalo
kao što tvoja kosa miriše
da li bi pisalo u mojim pjesmama
ono što sad ne piše
kad sam žedan tvojih uspomena
tvojih godina prije mene
ljubomoran na sve one
koji su s tobom dijelili
sve ono što nisam ja
da sam te ukrao
i legao pored tebe
i ljubio tvoje lijepe prste
tebe bih isto napravio
od ljubavi čvrste
nježnu
s nebom u očima
da me pratiš
i vratiš s neba do sebe
da sam te ukrao
možda ne bih imao ništa
ali bih imao tebe.

**************************

Od koje smo nježnosti čvrsti
nepoznati drugima
a sebi isti
napamet te znaju moji prsti
a da li ćemo uvijek
dotaknut se neba
isprazni od suza
i od svega čisti
od svoje smo ljubavi jaki
drugima strani
a sebi isti
************************

... sanjas

opet sanjas

sto ce ti sva ta prostranstva

ljubav neznana

sto ce ti jad poslije svega

prozor otvoren u nigdinu

zrela pahulja snijega

sanjas li sanjas

budalo nepopravljiva

tragacu srece
*************************
Moj cvet je rastao taman na dohvat ispružene sene sveta
koja ga nije doticala. Meni su mahali
beli leptiri šume i svečani oblici leta
nada mnom su u podne plov nežni zaustavljali.
****************************

"...ako se nikad nismo voljeli
onda je čudno to zbivanje života
u magli i sjenama dana prevarenih
ali ja vjerujem tebi i kad ne postojiš
i kad te nema u knjigama
kad se u tvojim umornim očima
stišaju bitke
i sve postane zaborav
i kad ti vjerujem
onda znam da ono što smo živjeli
jedino ljubav može značiti"
*****************************


Nisam siguran
u svojoj kuli od karata.

Moji dokazi nisu nikakav zaklon
od elemntarnih nepogoda.

Nikad ne kazem ono sto zaustim
vec samo slutim...slutim...

Uvek spreman kao
kisa u daljinama.

Uvek blizak kao
jesen nad vinogradima.

Uvek prisutan kao TBC
u plucima.

A nikada volja moja!

Jos nisam postigao
povoljno jednistvo u semama!
******************************

Čega se sada bojiš?
Kako ćeš podnijeti da sam postala
ista kao ti?
Koristim tvoja pravila igre,
nije teško igrati...
Ovako je sve mnogo lakše,
sada kada sam ja postala "ti"...
Sada bi mjenjao sve za samo jedan dan
prošlog života,onog na koji si navikao...
Sada bi mene staru,mene prevarenu
po ko zna koji put,sada bi mene
uplakanu...izgubljenu,preplašenu,
mene bespomoćnu...
Između dva vremena ja sam samo
pustila da se od sebe samo desi...
Ne možeš podnijeti da stojim
čvrsto na nogama,ne možeš podnijeti
da mogu i sama,da mi nisi potreban...
Vrijeđa te moja ravnodušnost...
smeta ti moj osmjeh...mrziš moje:
"Svejedno mi je!"

*************************
VIDIMO SE MOZDA
JEDNOG BLEDOG JUTRA
KAD SE CRTE NASEG LICA
PRETVORE U NEKI
SASVIM DRUGI LIK
A SRCA NAM OSTAKNU
NETAKNUTA,
ISTA...
KAD
JECAJ SE NECIJI
PRETVORI U KRIK.
********************

Pero Zubac - Ne bira se ljubav
Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.

Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.
***************************
Čitaj me onako
Kako to ti želiš.
Jer ja i jesam takva,
Dodirnuta prahom
Čarobne ljubavi tvoje.
Zauvijek i jedino tvoja,
Onakva, kakvu si
Oduvijek želio i tražio.

* * *

Čitaj me dušom,
Ne riječima sa usana.
Onako, između redova,
I sve ćeš tada znati.
Ako ti se ponekad učini
Kako sam drugačija nego inače,
Čitaj me srcem
I nećeš pogriješiti.
Jer svaki će ti odbljesak oka
Reći pravu istinu,
A svaki drhtaj tijela
Tu istinu potvrditi.
Čitaj me očima,
Vatrom u sebi,
Ognjem strasti
Raspaljenim u nama.
I miluj me pogledom
Do iskrenja zvijezda,
Što nas u savršenstvo
Bezvremenosti nose.
**************************

Ne veruj usnama
kad ti kazu da te volim
Jer ljubila dugo nisam
pa mozda i lazem.
Ne veruj ulicama
na kojima je moj trag...
Otisla jesam , al vraticu se
jer si mi neizmerno drag.
Ne veruj ni ovoj pesmi..
Mozda i ona laze da je za tebe.
Ipak, mozda samo u pesmi
i ja lazem sebe? ...
****************************

Reči mogu da povrede,
ali i da oproste.

Postoje reči koje jauču i
reči koje plaču,
reči koje nas do neba dižu
i one koje nas u more bacaju,
reči koje u čitavoj utrobi
oluju stvaraju
i one koje nas u smiraj vraćaju.

Da li su reči mostovi
koji nas spajaju,
ili su reči zidovi
koji nas razdvajaju?

Teško je rečima mostove graditi,
a vrlo lako sa malo reči
tvrđave rušiti.

O kako bih ti
toliko toga želela reći,
ali mi nedostaju reči
koje nisam štedela.
Previše sam ih rasipala,
ponajviše one dve reči
kojima sam želela
da ti kažem sve,
a ti ništa shvatio nisi!

Ali samo dve reči
oživele bi moje već mrtvo ja!?

A ti... ćutiš!

****************************

Zar te ne uplasi pomisao:skim se vucara
tvoja svest kad zaspis?
Skim se izlezava tvoj san sad, kad si budan?
Gde je sve ono sto ne znas da si bio
i gde je sve sto si sad,a ne znas da si to?
Nemoj se bojati zivota.
Neka te plasi to sto
nemas potrebu da se setis
koliko puta si bio mrtav.
Ni smrti nemoj da se bojis.
Neka te plasi to
sto ces opet zaboraviti da si ziveo!
*************



Horhe Luis Borhes - Učenje

„Posle izvesnog vremena uviđaš suptilnu razliku između dati ruku i zarobiti dušu.
Neko shvati da ljubav ne znači spavati sa nekim i da druženje ne znači sigurnost i neko počinje da uviđa da pupoljci nisu odgovor i poklon nije obaveza i počinješ da prihvataš greške uzdignute glave i širom otvorenih očiju... i naučiš da planiraš danas, jer sutra je nesigurno... a budućnost može da se raspadne na pola puta... i posle izvesnog vremena shvatiš da, ako preteraš, sunce peče do bola...
Tako neko zasadi cvet u svome vrtu i ukrasi sopstvenu dušu umesto da čeka da mu cvet bude poklonjen... i shvatiš šta zaista možeš da podneseš, koliko si zaista jak, koliko vrediš... i tako učiš, učiš... i svakim danom učiš.
Vremenom uviđaš ko je u stanju da te voli sa svim tvojim manama, bez želje da te menja, i ko može da ti pruži svu sreću koju želiš...
Vremenom naučiš da reč izgovorena na rastanku može da povredi za ceo život...
Vremenom naučiš da svako može da se izvini, ali oprostiti mogu samo velike duše...
Vremenom naučiš da je vreme provedeno sa nekim neponovljivo.
Naučiš da onaj ko ne poštuje i ponižava druge, pre ili kasnije, bude i sam vi*ruko ponižen...
Vremenom naučiš da gradiš svoj put danas, jer sutra ko zna šta će biti...
Vremenom naučiš da nema ni budućnosti ni prošlosti, postoji samo sadašnjost koja se odvija baš u ovom trenutku...
Vremenom ćeš videti da, bez obzira na to što si srećan sa osobom koja je pored tebe, očajnički želiš one koji su do juče bili sa tobom, a otišli su...
Vremenom ćeš naučiti da oprostiš, da moliš za oproštaj, reći da voliš, reći da želiš, reći da ti je potrebno i reći da želiš da budeš prijatelj, jer pred kraj života je za to kasno i nema više smisla...
Nažalost, samo vremenom.”


************

Devojka je cekala avion u cekaonici jednog velikog aerodroma. Posto je trebala dugo cekati, odlucila je kupiti knjigu kako bi joj vreme brze proslo. Uz knjigu kupila je i paketic keksa. Sela je u VIP cekaonicu kako je niko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je citao novine. Kad je ona pocela uzimati keks i gospodin je uzeo jedan. Ona se sokirala, ali nista nije rekla i nastavila je citati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti, do sada bih ga vec udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, covek pored nje, ne obaziruci se ni na sta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i devojka pomisli: bas me zanima sta ce sada napraviti!!! Covek uzme poslednji i podeli ga na dvoje! Ovo je zaista previse, pomisli devojka, sokirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz cekaonice. Kada se osecala malo bolje, nakon sto ju je prosla ljutnja, sela je na mesto gde nije bilo nikoga da bi izbegla neke druge neugodne dogadjaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketic keksa jos uvek netaknut. Postide se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sedeo pored nje, ali koji je, bez sokiranja, nervoze ili prepotencije, podelio i svoj poslednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povredjeni ponos i osecaji. ZAKLJUCAK: Koliko puta u nasem zivotu cemo ili smo pojeli tudji keks, a da to nikad necemo ili nismo ni saznali? Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, GLEDAJ sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!

10522